VOJSKA KRALjEVINE JUGOSLAVIJE 1941. NASTAVLjA BORBU
Ne prihvatajući sporazum o primirju između Vojske Kraljevine Jugoslavije (VKJ) i nemačkih okupacionih trupa, deo vojnika i starešina ostade u slobodnim planinama i selima. Već 11.aprila 1941[1], donose odluku o otporu i ustanku i borbi da narod oslobode od nemačkih, italijanskih, bugarskih i mađarskih okupatora, hrvatskih fašista i šćiptarskih balista. Odluka o organizovanju pod imenom Jugoslovenska vojska u Otadžbini (JVuO) doneta je 15.5.1941. u selu Struganik, Valjevski srez.[2] Time je Jugoslovenska Vojska (JV) ostvarila neprekinuto postojanje i međunarodno-pravni status, Vojske Kraljevine Jugoslavije, do kraja rata. Primenjivana je taktika gerilskog (četničkog) ratovanja, prema Uputu za četničko ratovanje Generalštaba Vojske kraljevine Jugoslavije i Ministarstva vojnog iz 1929. U pripremi za rat, marta 1941. izvršena je delimična mobilizacija vojno-četničkih odreda, sa istim zadatkom kao u prošlim ratovima. Ishodište je u srpsko-turskim i velikim otadžbinskim ratovima 1912-1918. Kroz atar Novog Sela (zapadnomoravskog) 1.4.1941. prolazi 5.jurišni četnički bataljon iz Niša. Razmeštaj Štaba Četničke komande bio je u okolini Kraljeva (s.Goč u Opštini novo-selskoj i pl. Stolovi). Tu su i delovi 1.jurišnog četničkog bataljona iz Novog Sada i 3.jurišnog četničkog bataljona iz Skoplja. Na tom prostoru su izvodili obuku po pravilima VKJ za četničko ratovanje. U aprilskom ratu, korišćeni su za prepade na nemačke kolone. Vođeni tradicijom o poštovanju vojničke zakletve datoj „Otadžbini Kraljevini Jugoslaviji“, građani Niša i Niškog sreza, stupaju u JVuO. Tada, Jugoslovensku Vojsku čini: (1) Jugoslovenska Vojska u Otadžbini, (2) Jugoslovenske trupe Bliski Istok (JTBI), (3) Jugoslovenska Vojska u zarobljeništvu (JVuZ-prvi slučaj u Svetu da su vojni zarobljenici-vojne jedinice; iz Niškog sreza[3] – samo u prvoj grupi njih 850). Vojskom komanduje: od ustanka Komanda četničkih odreda JV-Gorski štab; od 10.1.1942. Komanda JVuO-Gorski štab 1, od 10.6.1942. Vrhovna komanda JV-Gorski štab 1, sa Štabom (ŠVK), Ravna Gora. Do prvog sukoba dolazi 21.aprila 1941. u s.Donji Dobrić (Lješnica) sa nemačkom 60.pešadijskom divizijom. To je vojnički početak ustanka u Srbiji i Kraljevini. Vojska je organizovana u čete-bataljone-brigade-korpuse. Britanci izveštavaju: „JVuO ubrzo broji oko 60.000 vojnika stalnog i oko 140.000 rezervnog sastava
Iz Grčke i Palestine, Kraljevska vlada prelazi u London. Dočekana je kao saveznica. Vlada zastupa Kraljevinu preko svoje diplomatije info-centara u savezničkim i neutralnim zemljama. Britanija i SAD nisu priznale okupatorsku podelu (debelaciju) Jugoslavije.[4]
NASTANAK SNAGA OTPORA I JEDINICA JVUO U NIŠKOM SREZU
Posle aprilskog rata 1941, nastaju snage od vojnika i starešina okupljenih u planinama Niškog sreza i okoline. Prilaze im saborci iz Niša, koje okupacija zatiče u gradu i vojnici iz sela Sreza. U početku su udarne grupe, zatim čete i odredi, a slede bataljoni, brigade, korpusi, grupa korpusa. Obuka i mobilizacija se vrše po Zakonu o vojnoj obavezi Kraljevine Jugoslavije 1939, osnažen 9.9.1941. Uputom za izvršenje mobilizacije Jugoslovenske vojsk
Od 1941-1944. u Srezu postoje:Gorski štab 12-Štab Istočni centar, (1941. kao Niški četnički centar), osnovan januara 1942, komandant major Dobrivoje Marinković, načelnik Štaba đš.kap. Blagoje P.Đurić, obuhvata jedinice i Ravnogorsku vlast Toplice i srezova jugoistočne Srbije (sokobanjski, ražanjski, aleksinački, moravski, kruševački).
Niški centar-Gorski štab 43, za Nišku oblast (niški, svrljiški, knjaževački srez), osnovan je 15.4.1942, komandant kap.Milenko Reljić. Izašavši iz Niša, pod svoju komandu primi Pirotsku, Lužničku i Svrljišku brigadu. Iz izveštaja kap. Reljića od 25.4.1942. se vidi da pre osnivanja Čegarskog korpusa, na teritoriji Štaba 1941/početak 1942, postoje čete i odredi. Štab 43 (12 starešina) je u ataru sela Kosmovac (Suva Planina), 16.7.1942, opkoljen od snaga JB i posle žestoke borbe – uništen. Poginulo sedam, teško ranjena, pa streljana četiri (i Reljić). Jedini preživeli por. Begović, izvesti ŠVK 16.2.1943:
«..sa poručnikom Ćirkovićem jedini sam preostali oficir iz štaba poč.kapetana Reljića koji sam formirao sa pok.Reljićem 15. aprila 1942..». Novi komandant kap. Radoje Popović, je posle sastanka u Gorskom štabu 110-Istureni deo VK za Južnu Srbiju-Komanda Južne Srbije, ubijen kod Leskovca u zasedi snaga JB. Time, prestaje da postoji Štab 43. Vođstvo preuzima novi Gorski štab 180.
Gorski štab 45-Štab Nišavskog korpusa, osnovan u Nišu, a po izlasku iz grada pokriva srezove: pirotski, caribrodski, belopalanački, lužnički, deo Zaplanja, sela Babičke Gore. Komandant je major Aleksandar Vidanović-Eugen, zamenik kap. Božidar Miladinović, pomoćnik komandanta por.Stefanović, načelnik štaba por. Pisarev, oktobra-novembra 1942, načelnik peš.kap.Mladen Miladinović, ađutant štaba por.Predrag Stefanović (od januara 1943. u Čegarskom korpusu).
Gorski štab 180-Štab istočnog sektora, osnovan krajem avgusta u rejonu Suva planina-Svrljiške planine, septembra 1942, zamenjuje uništeni Štab 43. Jedno vreme komanduje Čegarskim, Knjaževačkim i Nišavskim korpusom. Komandant major/p.puk./ Mladen Mladenović-Viktor, a pošto on preuzme Knjaževački korpus, preda 12.3. 1944, komandu kap.1kl./major/ Vlastimiru Vesiću. Od druge polovine 1944. komandant je puk.Milutin Radojević, ujedno izaslanik ŠVK JV. Nišavska grupa korpusa-Gorski štab 180, osnovana odlukom ŠVK, od februara 1944. sastava: Čegarski, Nišavski, Knjaževački korpus. Grupa obuhvata srezove: niški, grad Niš, svrljiški, timočki, zaglavski, belopalanački, lužnički, caribrodski, nišavski. Pod komandom Grupe je, u vojno-teritorijalnom pogledu, Niški vojni okrug-Gorski štab 64/I i Pirotski vojni okrug-Gorski štab 45/VI. Izaslanik ŠVK puk.Milutin Radojević u svom izveštaju od 14.12.1943, piše: «Veoma je potrebno odvojiti Istočni sektor od Južne oblasti, tj. Ispod komande p.puk. R.Đurića.» Razvoj vojne situacije u zoni odgovornosti Štaba 180, ukazivao je na potrebu osnivanja ove Grupe korpusa. Od 19.2.1944. Štab izveštaje dostavlja direktno ŠVK i Komandi Srbije JVuO, osnovana početkom februara 19
Čegarski korpus (ČgK) JVuO-Gorski štab 64, osnovan februara 1943. (prema iznađenim aktima). Obuhvata Niški srez i grad Niš. Od sela pod komandom ČgK su uglavnom siromašnija, dok su najbogatija i Nišu najbliža, pod kontrolom snaga NOV i POJ Josipa Broza (snage JB). Podatak potvrđuje dr Milivoje Paunković, lekar i načelnik sanitetske službe ČgK, u referatu maja 1944, koji je ŠVK podneo sa oficirom «Čika Uroš» i najvišim starešinama Korpusa: «…partizani su iskoristili najbogatija i Nišu najbliža sela, u kojima i danas caruju, dok se pod komandom ovog Korpusa nalaze samo siromašnija sela».[5] Prvi komandant ČgK je major /potpuk./ Milovan Popović-Herbert, načelnik Štaba por.Mihajlo Blagojević, članovi Štaba kap.Aleksa Petković, rez.major Miloje Kitanović. Od 4.5.1944. komandant je por./kap.IIkl./Mirko Ćirković, do tada komandant Svrljiške brigade (Knjaževački k.). Pri osnivanju ČgK je sastava: 1.niška, 2.čegarska i 3.čegarska brigada, Leteći odred (prerasta u Leteću brigadu), Železnički odred, Prvi niški đački (omladinski) bataljon. Od 11.2.1944. osniva i 4.nišku brigadu. Komanda ČgK ima Obaveštajno odeljenje, sa jakom obaveštajnom službom koja okuplja brojne željezničare, oficire Srpske državne straže (SDS) Srpske vlade narodnog spasa (SVNS), oficire Srpskog dobrovoljačkog korpusa (SDK), organe vlasti u okružnim i sreskim načelstvima, opštinskim upravama, seoske kmetove i Upravu policije u Nišu. Korpus ima svoje Odeljenje za informacije. Štampa listove „Glas Suve Planine“ i „Vidovdan“. Korpus je izdavao i rasturao ratne biltene, letke, prosvetne sadržaje. Neki istoriografi snaga JB (J.Zlatić, D.Mirčetić…) pogrešno navode da su u ČgK brigade: „Nišavska (ranije Belopalanačka), Svrljiška..“. Brigada Belopalanačka je u Nišavskom korpusu-Gorski štab-45 (Pirot), a Svrljiška u Knjaževačkom-Gorski štab 190 (prema: Operativni dnevnik ŠVK; VII-Vojni arhiv-ČA; Istorijski arhiv Grada Niša; dela savremenika: JVuO-Prim.dr Pavle Milošević, dr Milan Šijački..; SDS-Petar Martinović-Bajica; i dr.izvora. Greška verovatno nastaje povezivanjem službe komandanata. Oficiri JVuO su postavljani po potrebi službe-vanteritorijalno. Korpus ima jaku mobilizacijsku bazu: grad Niš. Zato mu zona odgovornosti nikada nije izvan Niškog sreza, mada vodi borbe od pl.Bukovika, Malog Jastrebca, Suve planine, Stare planine, Seličevice.., a Leteća brigada širom Srbije, u Podrinju, Sandžaku, Bosni..Kada se uvode korpusi s jeseni 1942, po formaciji ČgK broji 3.500 vojnika, aktivnog i “aktivirajućeg“ (prva popuna) sastava. U proleće i leto 1943. broji 2.140 vojnika borbenog sastava, Štabu i štabnoj četi. Osnivanjem Četvrte brigade i Đačkog bataljona, početkom 1944. broji 2.940 aktivnih vojnika. Od naoružanja ima: puške, automate, puškomitraljeze, mitraljeze, teške mitraljeze, minobacače..Kroz ceo rat , ČgK stalno ima dosta ljudi, a malo naoružanja. U mobilizaciji, u ČgK ulaze rezervisti Vojske iz Niša i Sreza, sa popunom do 8.000 ljudi.
JEDINICE KORPUSA: Prva niška brigada, pod komandom peš.por. Petra Begovića (i u aktima od 11.2.1944). Potom preuzima Treću nišku, a dužnost predaje por.Dušanu Popoviću. Prvi bataljon (por. D.Popović, ujedno zamenik komandanta brigade) operiše severoistočno od Niša (Sićevo, Suva Planina..). Drugi bataljon (narednik Petar Golubović) radi južno od Niša-pl.Seličevica. Treći bataljon (narednik Milošević) drži položaje severno od Niša (Cerje, Kravlje, Miljkovac, Toponica, Vrtište). Bataljoni broje od 180-200 aktivnih vojnika, a brigada od 540-600 vojnika borbenih sastava, sa Štabom i štabnom četom (oko 80 ljudi) 620-700 ljudi. U mobilizaciji ima oko 1.200 vojnika. Tokom 1944. komandant je i žand.nared. Slavko Minić. Druga čegarska brigada, kasnije Druga niška brigada, a prvi komandant vazd.por.Dušan Popović-Duško. Treća čegarska brigada, od februara 1944. u aktima se zove Treća niška brigada. Prvi komandant je por.Aleksa Popović. Ima tri bataljona: Prvi bataljon Vlada Anđelković, Drugi bataljon Petar Zdravković, Treći bataljon Boško Matić. Zatim je komandant por.Petar Begović (do tada komandant Prve niške). Brojno stanje slično Prvoj niškoj. Četvrta niška brigada, nastaje prilivom novih vojnika iz Niša i okoline. U maju 1944. komandant je Aleksandar Petković. Leteći odred, u vremenu osnivanja ČgK, do sredine 1943. narasta u Leteću brigadu. Komandant je rez. por.Arsa Miladinović, bankarski činovnik iz Niša, poginu 11.6.1944. u obračunu sa gestapovcima u centru Leskovca. U nađenim aktima se pominje 11.2.1944. U referatu «čika Uroša» i drugih, stoji da pri osnivanju ČgK postoji i Leteći odred. Brigada nije vezana za Srez, već dejstvuje po planu ŠVK. Železnički odred-Železnička brigada (Komanda), komandant đš.kapetan Petar S. Petrović. Od januara 1943. Komanda odgovara za sabotaže duž moravsko-vardarske i nišavske doline. Odred od osnivanja do septembra 1944. ima sedište u niškom Zaplanju, na sredokraći pruga Niš-Solun i Niš-Sofija. Sredinom 1943. Komanda Odreda u s.Gornje Vlase prerasta u brigadu sa nadležnostima Železničke komande, uspostavlja kontrolu nad prugama Istočne Srbije. Organizuje dejstvo udarnim grupama po saobraćajnicama i na teritoriji Carevine Bugarske. Prvi niški đački (omladinski) bataljon, osnovan početkom 1944. u Gadžin Hanu. Odlazak omladinaca iz Niša sprovodi Ravnogorska organizacija i Gorski štab 64/I. Prema kazivanju savremenika, grupe se sastaju u gradu, ili iz okolnih sela, (gde se stanovništvo Niša u velikom broju sklonilo od čestih danonoćnih anglo-američkih vazdušnih napada) i izbegavajući okupatorske straže i utvrđene tačke preko Delijskog Visa, Gorice, Gabrovca idu za Vukmanovo. Onda u manjim kolonama za Gadžin Han. Bilo je i dugih pravaca, tako da dve uzastopne grupe ne idu istom maršrutom. Vojna obuka je vršena u rejonu Gadžinog Hana. Grupe dočekuje komandant ČgK kap.Ćirković-lično. Niški vojni okrug-Gorski štab 64/I, (komandant rez. narednik/p.por./ dr Milan Šijački pod komandom ČgK sa mobilizacijsko-pozadinskim zadacima, obuhvata srezove: niški, svrljiški, dobrički, aleksinački, sokobanjski.
Ravnogorski pokret, smatran i sebe su smatrali vojskom na specijalnom zadatku. Prva ravnogorska vodeća trojka u Nišu, osnovana je u Poštanskoj ulici br. 8 (danas ul. N.Tomić), preko puta tadašnje nemačke Oficirske kasine, u sastavu: rez.pešad.potpuk. Dragomir Dragoljub-Dragi Milošević Crvenić-Gandi, bankar iz Niša, u Prvom svetskom ratu kod Vojvode Vuka; intendantski p.puk. Živorad Marković-Žika, (streljan na Bubnju 1943); dr Milan Šijački lekar, poverenik CNK za željeznički i poštanski saobraćaj, januara 1942. po odluci KJVuO šef Železničke ambulante u Nišu. Druga ravnogorska vodeća trojka je sastava: Dobrivoje Vojin Denčić-Vokan, profesor Trgovačke akademije (uhapšen, mesecima mučen, streljan na razorenoj pruzi Niš-Leskovac, kao talac); Ranđel Mitić, iz s.Jagličje, hotelijer, vlasnik niškog hotela „Orient“, na mestu sadašnjeg hotela „Ambasador“ (mučen od Gestapoa i streljan 1943. na Bubnju); još jedan građanin Niša. U januaru 1942. 1943. Gestapo je provalio Drugu trojku, sve ih pohapsio i streljao na brdu Bubanj kod Niša. Uprkos teškim uslovima za delovanje, Pokret je ubrzo snažno omasovljen i raširen u sve slojeve građanstva. Potom su tajne Ravnogorske vodeće trojke osnovane u železničkim preduzećima, bankama, školama, Upravi policije, komandama SDS i SDK, Četničkoj komandi Pećanca..Brzo i uspešno su organizovani železničari (šefovi niških stanica, skretničari). Do 10.1.1944. osnovani su Nacionalni komitet za srez niški, seoski[6] komiteti, na čelu sa komandantima sela-Sreza niškog. Oni su veza sa jedinicama ČgK i sude[7] onima koji sarađuju sa neprijateljem. Sreski komandant za Srez niški, je bio organ civilne vlasti, a pod svojom kontrolom je držao sve institucije građanske vlasti Pokreta. Pod svojom komandom imao je u Niškom srezu sve jedinice teritorijalne vojske („treće čete“), odrede Udruženja četnika 1912-1918, saradnike JVuO i Pokreta u sastavima snaga SVNS. Sreska ravnogorska policija, veličine odreda sa komandirom i 40-50 naoružanih stražara, ima pod svojom komandom seoske straže. Komandantu bataljona potčinjen je komandant sela, za vojna pitanja, dok je predsednik seoske i niške gradske opštine potčinjen komandantu Sreza niškog. Ovim su odvojene vojne i civilne vlasti i ovlašćenja, čime su borbene jedinice ČgK bile operativnije, pokretljivije i bavile se samo borbom protiv neprijatelja. U selima Niškog sreza su u novembru i decembru 1942. osnovane seoske organizacije Jugoslovenske ravnogorske omladine (JURAO) i to „Uzdanica Otadžbine“ (uzrasti od 8-15 godina) i „Zatočnika Otadžbine“ (od 15-20 godina), a bila je uvezana za JURAO Južna Srbija–Štab 1001 [8]. Osnovana je organizacija Jugoslovenske organizacije ravnogorki (JUORA) ženske organizacije Ravnogorskog pokreta, a ove su osnovale Žensku ravnogorsku organizaciju saniteta (ŽROS), u saradnji sa referentom saniteta Čegarskog korpusa (nosile plave srednjoškolske beretke i oznaku Crvenog krsta). Sve navedene vlasti radile su u tajnosti od okupatorskih i komunističkih vojnih snaga (osim na slobodnoj teritoriji pod JVuO). Snažan razvoj Ravnogorske organizacije i jedinica JVuO i strategijski značaj Niša, kao saobraćajnog čvora celog Balkana, bili su presudni da ŠVK donese odluku, da se niškim Ravnogorcima poveri vođenje bitke za ometanje saobraćaja duž pruga Niš-Beograd, Niš-Skoplje, Niš-Sofija, u operaciji podrške Saveznicima u Severnoj Africi 1942/1943. Snage JVuO i uticaj vlasti Kraljevine, preko Centralnog nacionalnog komiteta (CNK), početkom 1943. u Niškom srezu – jačaju. Sreski NK uspostavlja vlast preko opštinskih i seoskih Ravnogorskih odbora. Osnovana je Komanda Sreza niškog i postavljeni komandanti mesta. Komandant Sreza niškog je sveštenik Milorad Popović (ubijen od snaga JB u proleće 1943). Zatim, rez.kap.Trifun S.Popović-Triša. Osnivaju se nove jedinice: aktivne-popunjene do pune formacije; rezervne-vojnici i regruti obučeni, upisan ratni raspored, kod kuća uz hitno javljanje na oglas mobilizacije. Krajem 1941. utvrđena je nova ratna formacija JVuO. Odlukom kralja Petra II i Vlade, od 22.1.1942, ozvaničen je naziv Jugoslovenska vojska, a ukinut naziv „četnički“. Ljudstvo SDS u Nišu, stalno, sa oružjem ili bez, pristupa ČgK, a masovno kada Nemci 1944. raspuste Srpsku vladu. Na razne načine, tajno, korpusima doturaju ratni materijal-najviše kroz «nameštene transporte». Niška SDS je «peta kolona» u okupatorskom niškom garnizonu. Veoma značajnu ulogu imaju oficiri SDS obaveštajci JVuO. Iz Štaba SDS potpor. Bora Todorović, preko kurira, javlja Štabu 180: «Okupatori kreću na čišćenje terena. Zorom pregaziće preko rejona vašeg Štaba.» Deo ljudstva Komande četničkih odreda Koste Pećanca (Niš), u rasulu od leta 1942, prebegava u ČgK. Komandanti JV, uprkos naredbi Mihailovića, primaju ih bez provere sa njihovim repovima zločina nad narodom. Njihova ljaga prelazi na JVuO.
OBAVEŠTAJNA SLUŽBA JVUO
U Nišu je osnovan Obaveštajni odsek 2, na direktnoj vezi sa Glavnim obaveštajnim centrom ŠVK i Gorskim štabom 110-Komanda Južna Srbija. Okuplja pristalice JVuO i Ravnogorske vlasti, iz redova prosvetnih radnika, školske omladine, železničara, omladince u Omladinskom (niškom) štabu iz omladinske organizacije Jugoslovenske ravnogorske omladine (JURAO) za Niški srez, među pripadnicima protivničkih snaga. Odsekom u Nišu rukovodi dr Milan Šijački, koji ima veze i sa engleskom obaveštajnom službom. Član niškog Odseka je i Dragi Crvenić koji organizuje obaveštajni kanal JVuO iz Niša sa istočnim rejonom Crna Trava. Odsek prati okupatore, snage SDS i snage JB. Od sredine 1942, ŠVK naređuje osnivanje obaveštajnih centara na železnicama. Načelnik ŠVK JVuO đen. Mihailović, naredbom br.469 od 21.8.1942, zahteva: „Organizujte odmah obaveštajnu službu na železničkoj stanici Niš i još nekoj stanici u pravcu Vranja…Dnevno dostavljajte meni izveštaje o svim vojnim vozovima odakle i koga dana i u kom pravcu idu i šta nose kao trupe, topove, municiju, hranu i koliko toga po broju i po vagonima. Ovaj posao veoma važan i hitan…“[9] Na osnovu ovog naređenja Odsek 2 je osnovao Obaveštajni železnički centar–Niš i Grdelica. Zadatak centara je praćenje transporta (nemački, bugarski) na pruzi Beograd-Niš-Skoplje, regionalnim prugama i lokalnim krakovima.[10] Izveštaji niškog Odseka o pokretima okupatorskih i snaga JB, preko kurira iz Niša dostavljani su Gorskom štabu 110-Komanda Jug Srbije, a odatle ŠVK, pa Vladi u London. Pored podataka o vozovima, slati su podaci o pripremama neprijatelja za protivvazduhoplovnu odbranu niškog železničkog čvora i okoline Niša (skloništa, rovovi, položaji protivavionske artiljerije i mitraljeza), odbrana kasarni.[11] Pomno se prati raspored bugarskih trupa u Jugoistočnoj Srbiji. Nemci radio-izviđanjem otkriju izveštaje Štaba 110 i dolaze do OŽC Niš i Grdelica, vrše hapšenja i streljanja obaveštajaca. Prodor odslikavaju slučajevi: Obaveštajac JVuO od 28.9.1942-24.7.1943. je p.puk./puk/Filip S. Dimitrijević, komandant Okružne komande SDS za Okrug niški, hapsi ga Gestapo i strelja. interniran u Nemačku.Takođe, kap. oficir SDS Bogosav Stojanović-Jugunac, Gestapo ga odvodi u niški logor, izdržao ispitivanja i pušten, nastavio rad, snage JB ga streljaju 1945. kod Trsta. Zahvaljujući provalama bugarske obaveštajne službe i komunističkih agenata ubačenih u jedinice SDS i bugarskog okupatora, otkrivena je i septembra 1943. uhapšena grupa od jedanaest oficira SDS pod sumnjom za saradnju sa Ravnogorskim pokretom i JVuO, između ostalih: p.puk. /puk/Filip S.Dimitrijević komandant Oblasne komande SDS, kapet.Živko K. Jovanović, kapet.Čedomir V. Mutavdžić, vet.kap 6.poz por. Todor R. Sakulski, por.Milan D. Popović, p.por.Ratko Radovanović, p.por.Sima Todorović.[12] Odsek 2 hvata veštog agenta KPJ Veru Pešić i pre rata agent Gestapoa, Abvera i BdS, koja je okupatoru „otkucala“ preko 120 pripadnika JVuO u Leskovcu, streljani u s.Sinkovci i Ravnogorskog pokreta. Hapsi je kapetan Minić i posle suđenja pred Vojnim sudom, strelja na licu mesta. Otkriveni su i onemogućeni u radu brojni agenti Abvera, Gestapoa, bugarske policije. Služba je dejstvovala do kraja rata.
ODMAZDE NAD VOJSKOM Odmazde nad pripadnicima Vojske nisu prestajale od aprilskog rata 1941. Nemačke vlasti su po spiskovima, gonile, hapsile i deportovale preko logora Crveni Krst, vojne obveznike u nemačke logore.[13] U zarobljeništvo u Nemačku 3.3.1943. je odvedeno 25 jugoslovenskih oficira, kojom prilikom su ispraćeni od porodica, a susret je izborio Odbor Crvenog krsta iz Niša[14]. Septembra 1943. je transportom preko Banjice za Nemačku poslata grupa železničara uhapšenih zbog saradnje sa JVuO i Ravnogorskim pokretom[15], na sabotažama nemačkih transporta za Solun. Ipak, najkrvavije su odmazde 1942/ 43. kada nemački komandanti u strahu od iskrcavanja Saveznika na Jadranu hitno naređuju masovne odmazde, paljenje do spržene zemlje, po Rajh u Srbiji su najopasnije „pristalice Dragoljuba Mihailovića“, i „suviše se malo strelja za odmazdu, a suviše mnogo ima zarobljenika“. U odmazdama[16] zbog antifašističke borbe JVuO, u Ratnom operativnom dnevniku Komandanta Srbije 3.4.1943, stoji naređenje Feldkomandanturi 809 u Nišu: „Ako se ne mogu da saznaju politički pripadnici izvršenog dela, onda odmazdu izvršiti nad pripadnicima Dragoljuba Mihailovića i komunistima, od svih po ½. O izvršenju izvestiti. Jedan primerak oglasa kao dokaz dostavite ovoj komandi“.[17]Potom: „50% pripadnici nacionalnih snaga“–50% komunisti, Jevreji, Cigani, crnoberzijanci, taoci. Okupator zarobljene starešine i vojnike ČgK zbog nacional-oslobodilačke borbe, šalje u logor Crveni krst i Banjicu i strelja. Mnogi stradaju zbog spašavanja brojnih anglo-američkih pilota. Okupatorske odmazde pomno prate obaveštajci JVuO u Nišu i izveštavaju ŠVK: „5. januara (1943) streljali 27 ljudi; devet ljudi (sedam muškaraca i dve žene) 6.januara; 10 ljudi (četiri Srbina, četiri Jevreja i dve Jevrejke) 9. januara; 20 Srba iz Leskovca 20.januara; tri muškarca 22.januara.“[18] Takođe, izveštajem koji je obaveštajac poslao iz Niša, Štab VKJV je telegramom javio Londonu da je: 24.februara 1943. streljano na Bubnju 100 Srba, a 25. februara 60 ljudi, od kojih 30 Cigana.[19] Izveštaje gen.Mihajlović, šalje Vladi u Londonu, radi obavesti svetske javnosti. Okupator svako streljanje obznanjuje kroz „Saopštenje“ i „Objava“. Od brojnih, navodimo: Objava 12.4.1943, Niš: „..streljani su 8-IV-1943. god. u Nišu sledećih 15 pristalica Draže Mihailovića i 15 komunista..“; Saopštenje 10.7.1943.Niš: odmazda nad vojnicima JV i komunistima JB Saopštenje 15-27. 12.1942. Niš: streljano 40 vojnika JVuO i „pristalica Draže Mihailovića“; Saopštenje 15.6.1943. Aleksinac-Niš: streljani vojnici JVuO i komunisti JB zbog napada na rudnik Aleksinac (8.juna), ubistva kmeta (15.juna)..Izdajom Britanci su JVuO prepustili teškoj sudbini iako je prva otvorila drugi front u porobljenoj Evropi
OPERACIJE I BORBE JVUO NIŠKOG SREZA
>novembar-decembar 1943. U okupatorskim izveštajima nema dana da se ne pomene neka akcija na snage JVuO u Niškom okrugu. Makar to bila i najmanja u vidu potere, pretresa i hapšenja. Tih zadnjih meseci 1943, prednjačili su Bugari, jer su ih vojnici JVuO napadali na svakom koraku pokušavajući da unište bugarsku vlast i uspostave kontrolu nad Niškim srezom i Okrugom. U bugarskom izveštaju od 1.decembra, stoji: „Akcija 1.bugarskog okupacionog korpusa protiv mobilnih bandi DM istočno od Niša još uvek u toku. Do sada je Službi bezbednosti privedeno 7 pripadnika D.M.“ (v.VII-VA,NAV,T-501,R-253,S-917) >januar poč. 1944. Čegarski korpus. Snage korpusa izvršile razoružanje bugarske posade na pruzi Niš-Sofija kod tunela Gramada. Ubijen jedan bugarski vojnik. (v.AS /AJ/, DK, 110/779-zl.14507) >18.januar 1944. Čegarski korpus. Udarne grupe Korpusa minirale su železničku prugu kod Gornje Toponice. O toj akciji izveštava komanda 1.bugarskog okupacionog korpusa. (v.A.Dinčić, s.21) >19.februar 1944. Čegarski korpus. Komanda Korpusa izveštava Komandu Južne Srbije-Gorski štab 110, o borbama koje je vodio protiv bugarskih trupa i brozovaca u Niškom srezu. Posle ovoga Komanda izveštaje podnosi neposredno ŠVK JVuO. (v.P. Milošević, s.205) U Izveštaju nemačkog komandanta Srbije od 19.februara stoji da su Bugari u ranijim akcijama protiv JVuO kod Niša i severno od Aleksinca ubili 19 i zarobili 30 boraca, zaplenili 50 pušaka i arhivu. Na Čegarski se odnosi 16 poginulih i 5 zarobljenih. Na Deligradski 3 poginula i 25 zarobljenih iz dve borbe: 20.1. i 18.2.1944. Većina ubijenih iz ovog izveštaja streljani su na terenu, po niškim selima. Većina zarobljenih je iz Deligradskog korpusa iz borbe sa Bugarima kod s.Mozgovo i s.Bovan. Prema Mesečnom izveštaju nemačkog komandanta Srbije u periodu 16.januar-15.februar, JVuO su u više borbi sa okupatorima na području Srbije imali 123 poginulih i ubijenih vojnika, 37 ranjeno, a 82 zarobljeno. Nesumnjivo najveći broj ubijenih i zarobljenih je iz Niškog okruga iz brojnih bugarskih akcija kao odgovor na napade JVuO krajem 1943 i početkom 1944. (v.VII-VA, NAV, T-501, R-256, S-75-77; IAGN, Mf-6, dok.154)>Telegram bugarskog komandanta 1. okupacionog korpusa nemačkom Feldkomandantu u Nišu o sabotaži od strane četnika D.M – pisan 1. maja 1944. Sedmog aprila 1944. grupa Dražista napala teretni voz na pruzi Đunis – Žitkovac i oštetili prugu.Potpis: gen. Nikolov, s.r (IAN, mikrofilm 5, snimak br. 293)>Telegram načelnika okruga Niškog o hapšenju četničkih saradnika u srezu aleksinačkom od strane Bugara 13. aprila 1944. 13.4: Došla je bugarska vojska u selo Donji Krupac u poteru za četnicima DM. Iz sela je odvela starešinu Živojina Zdravkovića. Istoga dana ista grupa bugarskih vojnika je blokirala selo Katun. Nakon pretresa u cilju pronalaska municije i oružja iz sela su odvedeni Radomir Pešić, Vukašin Trandafilović i još 2 lica po imenu Vukašin* i Bogomir*. Svi su iz sela Katun. Pomenuti su predati nemačkim vlastima u ovdašnjem koncentracionom logoru. Bez potpisa (IAN, f. Načelstvo okruga Niškog, k. 1) >Teritorijalni komandant Jugoistoka Izvod iz izveštaja o situaciji na dan 12. XI. 1943. Severoistočno od Boljevca četnici su izvršili napad na 3 nemačke patrole koje su pripadale 95. rez. graničarskom bataljonu, kojom prilikom su ove patrole razoružane, 3 vojnika su lakše, a 2 teže ranjena. Feldkomandantura 809 će za ovo delo uzeti predviđeni broj pristalica DM u cilju odmazde. O broju podneće se poseban izveštaj. Komandant Jugoistoka (nečitak potpis) (AVII, MF. Minhen, 1—I—1080) >1.decembar 1943. Teritorijalni komandant Jugoistoka, u svom dokumentu Izvod iz izveštaja o situaciji na dan 1.XII.1943.godine, navodi: „Feldkomandantura 809 Niš: Kao odmazda za napad na voz između Negotina i Niša streljano je 27 komunista. Akcija 1. bugarskog okupacionog korpusa protiv mobilnih bandi DM istočno od Niša još uvek u toku. Do sada je Službi bezbednosti privedeno 30 pripadnika D.M. Komandant Srbije Felber, s. r. (AVII, NAV, T—501, R—253, S—917) >10.decembar 1943. O akcijama protiv JVuO od strane bugarskih fašista, Teritorijalni komandant Jugoistoka, u svom dokumentu-Izvod iz izveštaja o situaciji na dan 10.XII.1943.godine, piše Vermahtu: „Feldkomandantura 809 Niš:..Akcija 1. bugarskog okupacionog korpusa protiv bandi D.M 20. km. severozapadno od Niša počela juče. Bande DM su se na vreme povukle. Dva banditska uporišta 2 km. južno od Aleksinca razorena. Službi bezbednosti predato 5 pripadnika D.M. Prosleđeni ovdašnjem logoru na dalju nadležnost. Komandant Srbije Felber, s. r.“(v.AVII, NAV, T–501, R–253, S–923) >Izveštaj načelnika okruga Niškog o hapšenju četničkih saradnika u srezu niškom od strane Bugara januara 1944. Jedan odred bugarskih vojnika u poteri za poručnikom Popovićem koji pripada organizaciji DM blokirao Knez Selo i vršio pretres. Na polasku sa sobom poveli predsednika opštine, delovođu i kmeta ovog sela, ali još sinoć su ova lica puštena na slobodu. Isto tako, juče oko 10 časova jedan drugi bugarski odred blokirao je Gornju Vrežinu, tražeći poručnika Popovića i prilikom polaska uhapsili su pretsednika opštine, delovođu i pisare, kao i još 3-4 građana i odveli ih za Niš u ovdašnji koncentracioni logor. Bez potpisa (IAN, f. Načelstvo okruga Niškog, k. 1)
Još u pripremi svojih operacija, nemački okupator je zgusnuo svoje snage na istoku i jugoistoku Srbije, kuda ide žila kucavica logističke podrške nemačkim afričkim snagama. Stvorio je snažan, višeslojan i višesmeran, okupacijski sistem oružane sile i vlasti.[20] Upotrebio je i snage svojih satelita, posebno jake bugarske snage 1.okupacionog korpusa[21]. Niški garnizon je najjači okupatorski garnizon u okupiranoj Kraljevini. U odbrani pruga od ČgK, okupatori su posekli šumu i svo rastinje, na nekoliko stotina metara sa obe strane pruge, čak i u Sićevačkoj klisuri; podigli bunkere kod svakog mosta, većeg propusta i značajnih raskrsnica, načičkanih mitraljezima i teškim minobacačima, noću osvetljavanih reflektorima i brižno umotanim bodljikavim žicama. Za brzu intervenciju na pruzi, stalno su bili spremni oklopljena dresina i blindirani vozovi. Na niškoj železničkoj stanici, bila je u stalnoj pripravnosti specijalna kompozicija-oklopni voz, sastavljen od lokomotive i nekoliko čeličnih vagona, išaranih crtežima razbesnelih tigrova. Voz je bio velike vatrene moći, jer je imao i platforme sa topovima i protivavionskim topovima „Flakovima“. Takav sistem je suprostavljen JVuO koja svojim korpusima poseda sve planine duž pružno-drumskog pravca Beograd-Skoplje-Solun, u pripravnosti za dejstvo po istom. Ova strategijska operacija, odnela je mnoge živote[22] hrabrih vojnika i starešina JVuO. Tako’đe, posle napada snaga NOViDJ na JVuO kod Užica (u 4 sata 2.11.1941), uz velike gubitke JVuO, otvoriće se stalni napadi snaga JB[23] na JVuO u celoj Kraljevini pa i Niškom srezu. Jedino u Niškom srezu i Okrugu, Čegarski i drugi korpusi JVuO i snage SDS i SDK, ne vode međusobne borbe, čime su smanjile, inače strašne, civilne i vojničke žrtve Srba. O tome oficir SDK, piše: „Za vreme nemačko-bugarske okupacije Srbije, na teritoriji okruga Niškog, nije bilo ni jednog sukoba među naoružanim srpskim nacionalistima, iako su se i jedni i drugi nalazili na istom terenu. To je činjenica s kojom se onaj kraj Srbije može pohvaliti. A što je tako bilo ima se zahvaliti, u prvom redu, istinskom rodoljublju i mudroj politici starešina obeju grupacija, Nedićevih oružanih odreda i četnika Draže Mihailovića u ovom kraju, a zatim i posebnim prilikama koe su tamo vladale, za razliku od drugih krajeva okupirane Srbije. Da toga nije bilo-i da je preovladala pamet plahih – ‘u krv bi nam vjere zaplivale’!“[24] Najveće uspehe JVuO ostvarila je i podnela žrtve u periodu od januara 1942 do jula 1943. u operaciji podrške britanskoj 8.armiji protiv Romelove nemačke armije i iskrcavanja anglo-amerikanaca’ u Severnoj Africi. Objekti dejstava su saobraćaj, veze, pošta, industrija, rudarstvo, poljoprivreda, sistem vlasti, rekvizicije u hrani i ogrevu…
Sabotaža saobraćaja obuhvatala je sve pružne i drumske veze koje izlaze na Niš. Grad Niš je strategijsko železničko-drumsko čvorište. Pre svih evropska koridorna željeznička pruga: Subotica-Beograd-Lapovo (krak:Kragujevac-Kraljevo)-Stalać-Niš-Leskovac-Vranje-Skoplje-Atina-Solunska luka-brodovima severna Afrika. Takođe, na čvor Niš vezani regionalni pravci. Navodimo neke od brojnih akcija JVuO: -23.11.1941: Pošto su preko poštansko-telegrafske, obaveštajne službe GorŠ-180, saznali za napad Keserovićevih odreda na Kruševac, u rano jutro, , uspelo im je da na peronu Niške stanice, ‘zbog kvara skretnice’ , izvrnu oklopni voz zvani „Tigar“. Time su onemoguićili za više časova, ne samo njegov odlazak u pomoć ugroženim nemcima u Kruševac, već su obaveštajci ČgK zakrčili prolaz nagomilanim, nemačkim kompozicijama. Zbog ove ‘saobraćajne neprilike’ koju su Nemci oglasili odmah sabotažom, postrojeno je osoblje na peronu Niške stanice. –januar (poč.) 1943: diverzija na pruzi Niš-Beograd, kod s.Đunis, kada je dignuta pruga uz prekid saobraćaja preko osam časova[25]; –12/13.1. 1943: sabotaža na pruzi Niš-Vranje, iz depeše Feldkomandanturi 809, broj 31/43 od 13.1.1943, vidljivo da je izvršena sabotaža na železnici 7 kilometara južno od Niša[26]; –januar-februar 1943: Niška JVuO vodi jake borbe protiv bugarskih i nemačkih trupa koje čiste prostor u zahvatu južne pruge o čemu nemački izveštaji kažu: „južno od Leskovca ubijeno 25 ustanika D.M.“[27]; –29.1.1943: rušenje mosta na pruzi Niš-Prokuplje-Priština, na deonici pruge Doljevac-Prokuplje. Komandant Srbije, naređuje Feldkomandanturi 809: „1) Poništava se telegrafsko naređenje broj 153/4 od 5.II 1943 o slučaju napada ekstremista na brzi voz Beograd-Sofija. 2)..zbog rušenja mosta na pruzi Doljevac-Prokuplje 29.I 1943...“[28]; –12.2.1943: rušenje na više mesta pruge Doljevac-Kuršumlija, uveče sa dve diverzantske grupe, bez gubitaka JVuO.[29]; –19.7.1943: Nemci o sabotažama 16.6-15.7.1943 – Izveštaj Komandujućeg generala i Komandanta Srbije za Komandanta Jugoistoka, poverljivo broj 2951/43, 19.7.1943: „Na čitavoj teritoriji Južne Srbije, neprijatelj je pojačao svoju aktivnost u obliku prepada na opštine i pojedine ličnosti, u pozivima na sabotaže liferovanja žetve i više slučajeva razaranja vršidbenih garnitura. Snage Draže Mihajlovića koje se nalaze u severno istočnoj Srbiji koncentrisane su između Velikog Gradišta i Negotina. Ove jedinice, bez svake sumnje, imaju zadatak da stalno ometaju dunavsku plovidbu.“ [30]
Objekti su stalna meta „inteligentnih sabotaža“ JVuO i simpatizera:
„U početku, sabotaže su izvršavane na sledeći način: oglašavanjem velikog broja zdravog, saobraćajnog osoblja za „bolesno“; ubacivanjem u podmazivače vagonskih točkova, loptice, sastavljene iz dva dela peska i jednog dela voska, ova mešavina usled trenja usijava osovine, izaziva paljenje vagona i onesposobljavanje cele kompozicije, ubrzo posle prelaska u Bugarsku ili od strane Bugara okupiranu teritoriju; odršrafljivanjem šina od železničkih pragova, na opasnim okukama, prosipale se kompozicije u reke i ponore; postavljanjem mina na zgodna mesta; usled „neispravnih „ skretnica i signalnih instalacija iskakale čitave kompozicije niz nasipe. U svrhu ovih izvođenja, raspolagali smo (JVuO) duplikatima svih mogućih ključeva i sprava, noću pravljenih u Železničkoj i Mostovskoj radionici, radom članova naše organizacije. Ubrzo, priključili smo našem frontu i nama naklonjeno članstvo Železničke direkcije-Sever, čije je sedište u Beogradu. Oni su isto tako davali svoj značajan prilog u borbi za kontrolu saobraćaja duž moravsko-vardarske i nišavske doline. Kasnije, bolje uvežbani u rukovanju eksplozivom, doturanom od strane Saveznika, ugrožavali smo prugu danju i noću. Iz Štaba 180 održavali smo kurirsku vezu sa Nišom, dirigovali svim sabotažama, duž železničkih komunikacija; organizovali gradove i sela osam srezova naše teritorije; prikupljali obaveštenja o transportima materijala i uspesima sabotaža, o kretanju i snazi neprijatelja, kao i ometali rad okupatora i njihovih slugu. Sav taj posao bio je utoliko teži, što je veliki deo teritorije Štaba bio pod bugarskom okupacijom. Tih dana (janura 1942), u Nišu, Gestapo svirepo je komadao i naš Drugi mesni štab: veći broj železničara bio je bačen u kazneni logor kod Crvenog krsta. Uprkos svega, njihova mesta zauzimaju drugi, ranije određeni i spremni na iste žrtve. Duž pruga i dalje se puše poizvrtane nemačke kompozicije.“[31]-“Odvijani važni delovi lokomotiva i bacani, razbijanje armature, lomljeni navrtnji i liveni delovi, osigurači, prekidači, u tek opravljenih 20 lokomotiva ubacivan pesak u ležište lagera, lupane napojne cevi; lomljeni trafoi i el. motor u Elektro-odeljenju, U Mostovskoj radionici: pesak u osovine vagona,, izrada ježeva-trokrakih eksera za bušenje autoguma, lom cirkulara i mašina za metal, otezao prevoz mostovskih delova, kvaren vazdušni čekić za kovanje teških komada; Ložionica: zadržavanje lokomotiva kvarovima, survavanje lokomotive u centar okretnice za okretanje lokomotiva (30 nisu izašle iz depoa). Potpuno rušenje pruge Niš-Atina, 1944.“[32]
Ruda, njeno vađenje i prevoz, životno je važno za Nemce. U Okrugu je veoma važan Aleksinački rudnik, odakle je ruda slata i za Nemačku i S.Afriku. U Srezu je Jelašnički rudnik. Prevoz rude iz Bora i Trepče (ključne za proizvodnju municije). Okupator je činio sve da obezbedi njihov stalni rad. Rudnike čuvaju specijalne snage. Krajem 1941. i početkom 1942. proradili su gotovo svi industrijski objekti u Srbiji. U Srezu to su fabrike mašina, tekstila, za preradu kože, livnica, pivare, mlinovi, strugare..Sabotaže u Fabrici mašina i livnici „Pejić, Stefanović i kompanija“–Niš[33], JVuO izvodi lošom proizvodnjom, sipanjem vode i peska u kalupe za livenje što liv čini lošim uz veliki škart, lomljenje kalupa. Ovo je značajno jer su nišku industriju Nemci preusmerili na ratnu proizvodnju: livenje oštećenih delova. Direktivom ŠVK (9.9.1942) naređuju se građanska neposlušnost (od 9.9.1942) i sabotaža u vlasti i javnoj službi. Do februara 1942. ostvareni su veliki uspesi. Tu su železnički čvor, Železnička radionica, Ložionica, Železnička kolonija, Fabrika trikotaže, Fabrika obuće, Duvanski monopol, škole..Čegarski i drugi korpusi, napadima na nemačke i bugarske posade i diverzijama, krajem 1941-početkom 1942. ugrožavaju stratešku prugu jugoistočne Srbije: Pirot-Niš-Leskovac. U periodu 1942-1943. vršene su brojne sabotaže ČgK i Gorskog štaba 180 u željezničkom čvoru Niš. Željeznička stanica i Željezničarska radionica bili su snažno uporište Ravnogorskog pokreta i vojnoobaveštajne službe JVuO. Oni su vršili tzv. inteligentne diverzije mešanjem vagona pri ranžiranju kompozicija i slanjem vagona u pogrešnim pravcima, slanje voza na voz jednom drugom u susret i izazivanjem sudara. Da bi se izbegle odmazde okupatora, diverzija je vršena isključivo na vozovima sa ratnim materijalom, hranom i naoružanjem, bez žive sile, onesposobljavanjem vučnih lokomotiva i odugovlačenjem opravke već oštećenih. Zahvaljujući provalama komunističkih dvostrukih špijuna, koji su hteli da ova dva saobraćajna preduzeća, stave pod svoju kontrolu, nemački i bugarski okupator je 20.jula 1943, uhapsio veću grupu železničara iz železničke stanice Niš i ranžirne stanice u selu Popovac. Takođe, iz okolnih železničkih stanica, uz i niz prugu, na pravcima Niš-Beograd, Niš-Sofija, Niš-Leskovac, Niš-Zaječar. O rezultatima sabotaža, načelnik ŠVK, izveštava Vladu u Londonu, depešom strogo pov.1902 od 22.1.1943: „Na pruzi Niš-Solun, od 362 lokomotive, bilo je izbačeno 112; od 166 lokomotiva uskog koloseka, izbačeno je 50; od 6.000 vagona, izbačeno je preko 3.000 na noprmalnim kolosecima, a na uskom 35%.“
Živi savremenici rata svedoče: „Seljaci iz sela pored pruge Niš-Pirot, bili su obavezni da danonoćno čuvaju pomenutu prugu, na taj način što su dežurali u malim prizemnim drvenim nadstrešnicama, napravljenim samo od drvenog krova preko koga je bila naslagana samo slama. Kad bi primetili nešto sumnjivo oko pruge bili su obavezni da udaraju motkama u neke metalne kante i taj zvuk bi se prenosio do najbliže bugarske patrole koja se nalazila negde uz prugu. Te seljačke straže obilazile su stalno naoružane bugarske patrole..U prostoru između Tamjanice i današnjeg naselja Dolac, viđao sam nemačke oklopne vozove. Oni su po jedan do tri dana ostajali u železničkoj stanici Dolac, pa produžavali dalje…Više puta su četnici (JVuO) pred sumrak silazili sa planine i iz prostora iznad današnjeg auto-puta Niš-Pirot otvarali vatru na bugarsku vojsku oko železničke stanice u Dolcu. Onda su bugarski i nemački vojnici mitraljezima gađali njih. Tako smo mi više puta morali da u svojoj kući u Tamjanici bežimo i skrivamo se u podrum, gde smo ležali po podu na ponjavama dok su bugarski i nemački vojnici pucali iz mitraljeza prema Tamjaničkom brdu po četnicima koji su se povlačili. Ujutru smo viđali oštećenja od metkova na crepovima ili zidovima kuća. Takođe, ujutro su u naše selo posle ovakvih četničkih napada ili čarki dolazili nemački i bugarski vojnici tražeći četnike iz napada od prethodne noći. Bio sam svedok i batinanja naroda od strane bugarske vojske…Posle ovakvih četničkih napada na bugarsku postaju na Železničkoj stanici Dolac, prilikom njihovog povlačenja kroz Tamjanicu ka Suvoj Planini, čuo sam više puta kako jauču ranjeni četnici. Jednom je u naše selo dolazio i lično, na belom konju, četnički komandant poručnik Ćirković..“ [34]“..Sećam se da sam viđao da su na niškoj Železničkoj stanici boravila dva nemačka oklopna voza sa po 4-5 oklopljenih vagona. I lokomotive su bile oklopljene oklopom sivomaslinaste boje. Sećam se da je bilo dosta tih vojnih vozova koji su prolazili kroz nišku stanicu..teretne vozove koji su prevozili ugalj, sačekivali smo oko igrališta FK ‘Železničar’ u Nišu, gde je voz, verovatno zbog ondašnjeg signala usporavao vožnju, a mi smo se peli u vagone i što brže izbacivali grudve uglja pored pruge, a onda ih sakupljali i nosili kući za ogrev..“[35] Zato nemački niški garnizon sprovodi jaku ofanzivu na njih (februar-april 1942) opštim napadom na slobodnu zonu JVuO. Obuhvata svrljiški, jastrebački, nišavski, toplički, rasinski, crnotravski, leskovački, pčinjski kraj. Žestoke borbe vode korpusi Čegarski, Nišavski, Deligradski, Rasinski, Kosmetski. Najveće gubitke ustanika, uz velike nemačke odmazde februara i 10.3.1942, podnosi Niš, Bojnik, Leskovac, Kosančić, Vranje (Botmer[36], suđenje, Niš 25.1.1947). Izveštaj Komande Jugoistoka 16.2-31.3.1942: „Nemaca: 37 mrtvih, 67 ranjenih i 45 nestalih; Bugara: 19 ranjenih; Srpska policija 15 mrtvih, 13 ranjenih; Gubici ustanika („pristalice Dragoljuba Mihailovića“ i „komunistički banditi“): 1.983 streljano za vreme borbi, a 1.552 streljano u cilju odmazde“.[37]
Glavnokomandujući Generalšataba Rajha feldmaršal Jodl, 31.3.1943. naređuje:
«...Treba pristupiti uništenju organizacije i oružanih snaga nacionalnog srpstva pod komandom Draže Mihailovića..» [38]
Ofanziva se juna-jula 1942. ponavlja na niško-svrljiško-nišavsku oblast, uz žestoke borbe Čegarskog, Knjaževačkog i Nišavskog korpusa, uz stalne marš-manevre. Komandujući nemački general Srbije, posle operacije „Švarc“ („uništenje nacionalista Draže Mihailovića“), naredio je 21.5.1943. Operaciju „Oluja“ radi čišćenja prostora Srbije od nacionalista i njihovo privođenje feldkomandanturama i krajskomandanturama i obezbeđivanje zahvata komunikacija. General Bader je time hteo eliminisati pre svega ustanike JVuO. Ovo zato što su njih doživljavali kao mostobran za iskrcavanje anglo-amerikanaca na Balkan. Krajem 1942. i sredinom 1943, Romel je poražen u Africi. Saveznici upućuju niz pohvala vojnicima JVuO na pruženoj podršci. Tako, depešom od 27.7.1942, feldmaršal Lord Miln, predsednik Udruženja ratnika Prvog svetskog rata, upućuje ministru odbrane-načelniku štaba Vrhovne komande, sledeću poruku:„Sa napregnutom pažnjom pratimo hrabri otpor Jugoslovenske vojske pod Vašom komandom i izražavamo svoje bezgranično divljenje na sjajnim delima junaštva, koje imaju ogroman uticaj za oslobođenje.“Anglo-američki komandanti general Klod Okinlek Suvozemne snage-Egipat, admiral Harvud Sredozemna britanska flota i vazduhoplovni maršal Teder Avijacija u Sredozemlju, upućuju vrhovnom komandovanju priznanje za ispoljeni doprinos JVuO: „Sa divljenjem smo pratili operacije kojima ste upravljali! One su od neocenjive koristi za našu Savezničku stvar. Učinićemo sve da vam se oružje dostavi što pre.“
Amerikanci su 1943. snimili igrani film[39] o borbi vojnika JVuO i doprinosu pobedi Saveznika. Načelnik ŠVK, time i JVuO, odlikovani su od strane SAD. General Aleksander, piše 13.1.1943, ŠVK: „Američke oružane snage u Evropi i Africi, pozdravljaju svoje drugove po oružju, osobite i hrabre vojne jedinice pod Vašom odlučnom komandom. Ti hrabri ljudi, koji se bore u Vašim redovima, na svojoj rodnoj grudi, sa ciljem da isteraju neprijatelja iz Otadžbine, bore se sa potpunom odanošću i požrtvovanjem, za zajedničku stvar Ujedinjenih naroda, Neka ta borba donese njima potpun uspeh.“ Takođe, od Francuske Ratnim krstom a Šarl De Gol, koji naredbom francuskim trupama na kopnu, moru, vazduhu, naredbom saopštava: „..simbol je najčistijeg rodoljublja i najviših jugoslovenskih vojničkih vrlina. Taj general nikada nije prestao da se bori na tlu svoje okupirane Otadžbine.“ Zbog velikih gubitaka u borbi sa Nemcima i snagama NOV JB, da bi se suprostavila nemačkom i komunističkom planu o potpunom uništenju JVuO, Vrhovna komanda je marta-aprila 1943, proglasila mobilizaciju u svim srezovima Srbije i u ostalim banovinama. Za to je dobila saglasnost Vlade Kraljevine u Londonu. Oglas na mobilizaciju je upućen, s pozivom na zakone države Kraljevine Jugoslavije. U Niškom srezu mobilizacija je, može se reći, uspela. Vojnicima Čegarskog korpusa pročitana je naredba načelnika ŠVK JV o strategiji suprostavljanja neprijateljskom planu za uništenje Vojske..Zbog stalnih akcija Vojske, nemačka Komanda Srbije i Komanda za Jugoistok ceni pretnju od iskrcavanja Saveznika na Balkan i stim u vezi, opasnost od operacija JVuO. Isto rade i snage JB kojima odgovara jedino ulazak sovjetske Crvene armije. Na prostoru Niškog sreza i Okruga, Nemci i Bugari (skoro istovremeno i snage JB) sve snage usmeravaju na uništenje JVuO, svuda, posebno uz strategijske pruge. Najveće borbe su od juna 1943-oktobra 1944. sve do upada sovjeta i konačnog razbijanja JVuO u Niškom srezu i Okrugu. Snage JB, 9/23.divizije[40] i lokalni odredi, snažno i stalno, napadaju JVuO u istočnoj Srbiji. U cilju odbijanja snaga JB, 17.7.1944. komandant Srbije JVuO naredio je ČgK i drugim istočnim korpusima, da izvrše marš-manevar u rejon Aleksinac-Sokobanja-Knjaževac, uz spremnost za opsežnu operaciju. Čegarski i Niški korpus sadejstvuju ostalim korpusima. Usledio je žestok, čuveni „Bukovički boj“, 24.jula na pl.Bukovik i pl.Biljevina. [41] Celodnevnim bojem, snage JVuO 24/25. jul odbacuju snage JB, severozapadno od pl.Rožanj. Operativni položaj JVuO značajno je popravljen. Obe strane imaju velike gubitke. U izveštaju snaga JB stoji: 143 poginula i 63 ranjena, snage JVuO oko 200 mrtvih i 20 zarobljenih.[42] O borbama brigada ČgK, koje su žestoko napadane od strane snaga 14.brigade[43] snaga JB, ŠVK izveštava izaslanik VKJV i ujedno komandant Nišavske grupe korpusa, pukovnik Milutin Radojević: „depešom od 29.2.1944: ‘Partizani prešli delom sa leve strane obale Morave a delom iz Bugarske (misli se okupacionu graničnu liniju Carevine Bugarske severno i južno od Bele Palanke-prim.ŽRP), razbili Vlasinski korpus kod sela Lipovca. Čegarski korpus na putu za Mali Jastrebac vratio se i primio borbu’; 3.5.1944: „Partizani napali noću na spavanju IV nišku brigadu i razbili je’; 21.5. 1944: ’15.V 1944.g.brigada Čeg. korpusa napala je partizane. U dva maha razbila je protivnapade pa se povukla. Poginula 4 partizana i 3 zarobljeno. Naša 2 vojnika pala u ruke partizana. Posle ovoga partizani se povukli na bugarsku teritoriju’.“ U svojoj naredbi od 5.2.1944. navodi operacije ČgK: „Na dan 21.januar 1944.g. I brigada Čegar.korpusa vodila je borbu sa grupom partizana u selu Cerju. Partizani su napali sa uverenjem da će ovu grupu nacionalista razbiti i uništiti. Razvila se krvava borba. Sve partizanske navale su se pred nesalomljivim Kraljevim vojnicima lomile, Ravnogorski vitezovi razbiše partizane, najuriše i nateraše ih da na razbojištu ostave 23 mrtva, a da sa sobom odvuku preko 30 ranjenih.“[44]
U pokušaju zajedničkog suprostavljanja snagama JB, 7.9.1944. u Gadžin Hanu kod Niša, održan je sastanak komandanata nacionalnih snaga niškog i dela zaječarskog okruga. Komandu nad svim nacionalnim snagama, pored Nišavske grupe korpusa i niške jedinice SDS, SDK i Granične straže, preuzeo je pukovnik Milutin Radojević.[45] Prvo kolebanje u ČgK nastalo je posle odluke Čerčila da avgusta 1943. Britanci izdaju JVuO i Srbiju. Najveće osipanje nastaje posle poziva kralja Petra II, preko Radio Londona 12.9.1944, da se potčine Brozu.[46] Od snaga SDS Niške oblasti, koje su odbile ultimatum komandanta nemačkog garnizona u Nišu i prešle na stranu JVuO, 17.9.1944. osnovan je Niški odred potčinjen Komandi Srbije JVuO, naređenjem Štaba KS, Pov.O.Br.3 od 17.9.1944.[47] Odred je imao tri bataljona, svaki bataljon po tri čete, svaka četa najmanje 100 ljudi, dakle najmanje 900 vojnika. U ČgK se ubacilo mnogo komunista, koji izvršavaju puč i septembra 1944. napadnu Štab ČgK i razbiju ga. Ubrzo je Štab ponovo okupljen. Septembra 1944. izvestan broj vojnika ČgK dezertira u brigadu 14.divizije JB u s.Kamenica (Niš). Početkom oktobra 1944. prestaje da radi Nedićeva vlasti u Niškom srezu, jer nemački komandant za Jugoistok, raspušta Srpsku Vladu. Srbiju proglasi nemačkom ratnom zonom, i priprema otpor prodoru Crvene armije sa Istoka i ponovnim napadima JVuO na njegove garnizone. Decembra 1944, ČgK je u s.Kosmovac (Suva Planina), pod komandom majora Milovana Popovića.
Deo vojnika Korpusa vodiće borbe sa snagama JB do kraja 1947. Deo se, sa Nišavskim i Deligradskim priključi Rasinskom korpusu i oslobodi Kruševac od Nemaca. Svečano dočekaju sovjete koji ih razoružaju i predaju snagama JB. Ovi ih odvede u logor Paraćin – stratište vojnika JVuO. Preostali se povlače u Bosnu, u obruču snaga JB i britanskih bombardera, bore na život i smrt na Zelengori. Manji broj se preko Slovenije dopao sabirnih logora u Italiji u američkoj zoni. Veliki broj razoružanih pripadnika JVuO, Englezi u Austriji, predaju snagama JB koje ih bez ikakvog isleđenja i suđenja streljaju u Kočevskom rogu i drugim masovnim grobnicama u Sloveniji. Snage JB su zarobljene vojnike JVuO u Niškom srezu i Niškom okrugu, izvodili su pred svoje novoosnovane sudove i komisije. Okružnu komisiju za utvrđivanje ratnih zločina, komunističke vlasti su osnovale 8.10.1944, pre oslobođenja Niša u s.Lipovcu potom Okružno povereništvo za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. Takođe, Gradsko povereništvo za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 30.10. 1944. i radiće do 1.10.1945. Njegove poslove preuzima Gradski narodni odbor. Takođe i niški Sud za suđenje zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti.[48] Ova vrsta suda uvedena je odlukom Josipa Broza-samo za Srbiju. Presude su bile: gubljenje građanskih, glasačkih prava (masovno pred izbore 1945), imovine. Ekipe ovog Suda su išle po niškim „četničkim“ selima i izricale kazne „na spiskove“. Izvršni sudski postupak su vodili novi Sreski i Okružni sud i Vojni sud divizije snaga JB u Nišu. Uprkos antifašističkom i demokratskom opredelenju, hrabrosti priznatih prvih gerilaca u Evropi, žrtvama u aprilskom i ratu do kraja za račun „Saveznika“, ne snalaženju u trgovini velikih sila i vrtlogu građanskog rata u Srbiji, niški vojnici dele sudbinu cele JVuO. Vojnici JVuZ masovno stradaju u nemačkim logorima, veći deo preživelih ostaje u Svetu. Slična je sudbina niških vojnika u JTBI: preživeli u borbama sa Italijanima i Nemcima u Africi i zatočeništvu u italijanskim logorima, odvedeni su u „savezničke“ sabirne logore. Britanci im oduzmu uniforme, potom rasele po Zapadu. Iste vojnike pučiste 27.3.1941. koji zbog njih zarate sa Nemačkom, daju velike žrtve u podršci Saveznicima-smatraju ratnim zarobljenicima!? Tako u naređenju[49] jedinicama JVuO u logoru Munster u Nemačkoj stoji, doslovce: „Proglas-na znanje jugoslovenskom osoblju predanom iz neprijateljskih jedinica 1. Vlada..Britanije je objavila svoju odluku da dade status Raseljenih lica svim…koje se sada nalazi u britanskoj ili britanskoj-okupiranoj teritoriji..2. ..U međuvremenu vi ćete ostati u ovom logoru.. 3. Počev od danas zabranjuje Vam se da nosite oznake vojničkog čina. Bićete opskrbljeni preuređenim batledresovima ili civilnim odijelima…nošenje uniforme biće zabranjeno i smatraće se kažnjivim prestupkom. 5. ..Naredba je britanskih Vlasti da se pokoravate ovim propisima. 6. ..Vi ćete biti obavezni da radite po nalozima na isti način kao i sva ostala Raseljena lica u britanskoj zoni. 7. Datum..Jun 1947...“ Komentar nije potreban. Između britanskog zlostavljanja i sigurne smrti od strane vlasti u zaposednutoj Otadžbini – veliki deo nišlija zauvek je ostao rasut po Svetu. Na osnovu dokumentovanih činjenica, bez ideoloških zastora, Narodna Skupština Republike Srbije, na predlog Vlade g.Vojislava Koštunice, donela je 21.12.2004, Zakon o priznavanju antifašističkog statusa pripadnicima Jugoslovenske vojske (u Otadžbini i van zemlje) od 1941-1945. Ustanovljena je i „Ravnogorska Spomenica 1941“, sa istim pravima nosioca kao i „Partizanska Spomenica 1941“. Priznata su boračka prava svim vojnicima JV i Ravnogorskog pokreta (RgP).[50] Takođe, novembra 2005. donet je Zakon o rehabilitaciji osuđenih neistomišljenika od 1941. do 1945. U postupku donošenja je Zakon o udruženjima građana u R Srbiji, gde je priznat antifašistički status Udruženju pripadnika JV 1941-1945. i Udruženju Ravna Gora.
R e z i m e
Posle aprilskog rata 1941, od vojnika, starešina i građana Sreza, okupljenih u planinama i selima Niškog sreza i okoline, nastaje Jugoslovenska vojska u Otadžbini. Vodi ih tradicija poštovanja vojničke zakletve ‘Otadžbini Kraljevini Jugoslaviji‘. Izbegli vojnici VKJ stupaju u Jugoslovenske trupe-Bliski Istok. Ratni vojni zarobljenici su u Jugoslovenskoj Vojsci u zarobljeništvu. U Srezu, od 1941-1945, prvo nastaju udarne grupe, čete i odredi, potom veće snage: Gorski štab (GorŠ)12-Štab Istočni centar (1941.Niški četnički centar); GorŠ 43-Niški centar; GorŠ 45-Štab Nišavskog korpusa;GorŠ 180-Štab istočnog sektora-Nišavska grupa korpusa; GorŠ 64/I–Niški vojni okrug, GorŠ 45/VI–Pirotski vojni okrug;GorŠ 64-Čegarski korpus (ČgK). Prema aktima, ČgK je osnovan februara 1943, sastava: 1.niška, 2.čegarska i 3.čegarska brigada, Leteći odred (kasnije Leteća brigada), Železnički odred, Prvi niški đački bataljon, od 11.2.1944. 4.niška brigada. Obuhvata Niški srez i grad Niš. Korpus ima stalno dosta ljudi, a malo naoružanja i municije. U mobilizaciji prima rezerviste Sreza, sa popunom do 8.000 ljudi. U Nišu nastaje Obaveštajni odsek–2, koji osniva Obaveštajni železnički centar-Niš i Grdelica, otkriva i uklanja brojne neprijateljske agente. Nemci otkrivaju, hapse i streljaju obaveštajce. Ravnogorski pokret već 1941. snažno prodire u građanstvo i među železničare. Osnovani su organi civilne vlasti: Nacionalni komitet za srez niški i seoski komiteti, komande sela i Sreza, Sreska ravnogorska policija, seoske straže, teritorijalna vojska. U Srezu se okuplja JURAO-Štab 1001 i organizacije ravnogorki: JUORA i ŽROS. Izvan slobodne teritorije JVuO, organi vlasti rade u strogoj tajnosti. Snažna RgO i JVuO, značaj Niša za Balkan, navode ŠVK da im poveri vođenje sabotaža (januar 1942-jul 1943) u podršci britanskoj 8.armiji u zaustavljanju Romela i iskrcavanju anglo-amerikanaca u Severnoj Africi. Rame uz rame sa Saveznicima ginu vojnici JTBI. Uspešno i uz žrtve, JVuO prva otvori drugi front u porobljenoj Evropi, uz preko 20.000 palih Srba! Britanci sve zaborave-izdaju JVuO. Niš, najjači okupatorski garnizon, suprostavljen je JVuO Sreza. Vojnici ČgK dejstvuju na saobraćaj, veze, poštu, industriju, rudarstvo, poljoprivredu, vlast, javne službe, rekviziciju, nemačke i bugarske posade. Vrše diverzije duž pruga i drumova koji izlaze na Niš. Sprovode građansku neposlušnost. Zato Nemci vrše opšti napad (februar-april 1942. i jun-jul 1942) na slobodnu teritoriju JV uO. Uz stalne marš-manevre ČgK vodi teške borbe. Odmazde nad JVuO su stalne. Zbog nacional-oslobodilačke borbe, Nemci ih gone, hapse, streljaju, deportuju u logore. Najkrvavije odmazde vrše 1942/43, uz odnos: „50% pripadnici nacionalnih snaga“–50% komunisti i ostali taoci. Najopasnijim po Rajh u Srbiji smatraju „pristalice Dragoljuba Mihailovića“. U Srbiji, jedino u Niškom srezu i Okrugu, nema sukoba JVuO sa SDS i SDK. Spašeni su mnogi životi i umanjene ionako strašne žrtve Srba. Na prostoru Sreza i Okruga, Nemci, Bugari i snage JB, rade na uništenju JVuO. Najveće borbe ČgK vodi od juna 1943-oktobra 1944. Iza leđa upada Crvena armija, uz jake napade 14.divizije JB. Kolebanje u ČgK nastaje posle britanske izdaje i poziva kralja Petra II da se potčine Brozu. Grupe ČgK se bore protiv snaga JB do kraja 1947. Deo je, u teškoj borbi na Zelengori u obruču jakih snaga JB i britanskih aviona, bez municije, odeće, hrane-razbijen. Mnoge vojnike Englezi predaju snagama JB–ubijeni su u Kočevskom rogu i drugde.Ostale vojnike JVuO, JTBI, JVuZ odvode u sabirne logore.Između britanskog zlostavljanja i sigurne smrti u zaposednutoj Otadžbini – brojne nišlije ostaju u Svetu.
Dokumentacija i literatura
– Avakumović, Ivan, Mihajlović u nemačkim dokumentima, London, 1969;
– VII-Vojni arhiv, Beograd, ČA: K-2, 5/7; K-8, F 3, dok. 11; K-41-C, F 1, dok.5/965; K-27, F 5, dok. 7, pr.8; Nac.arhiv Vašington: T-501,R-253,S-917;
– Vojni komandant Srbije, Naredba br.1, 28.4.1941;Saopštenje: Feldkomandantur 809 Niš,12.4.1943;
– Vučković, Nevenka, Fabrika mašina i livnica „Pejić, Stefanović i kompanija“ u Nišu, Istorijski arhiv Grada Niša, 2008;
– Glas Beograda, broj 7, List Ravnogorskog pokreta u Beogradu, od 16.8.1944;
– Glišić, Venceslav, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Beograd, 1970.
– Grupa autora-Zapisi iz dobrovoljačke borbe, sv.3: Todorović, Krsta, Zapisi iz Niša, Minhen, 1955;
– Grupa autora, Niš u vihoru oslobodilačkog rata, DIGP Prosveta, Niš;
– Enciklopedija Niša-Istorija, Gradina, Niš, 1995;
– Živanović, potpuk. Sergije, Treći srpski ustanak, Novi pogledi, Kragujevac, 2000.
– Zbornik dokumenata i podataka o NOR naroda Jugoslavije, VII, Beograd: tom.14, knj.1, dok.149; tom 12, knj.3, dok.107;
– Zlatić, Jovan, Stradalaštvo srpskog naroda u Niškom ratnom okrugu, knj.4, Prosveta, Niš, 1994;
– Istorijski arhiv Grada Niša, Kozara, K-4; Mf.VII Minhen 3-1-190-194; MF.VII/4, br.dep.1517, 30.IV, D-672; MF VII/1-64; Varia, prepis: Mf. VII, Minhen 9-I-43, 9-I-688; prepis: Mf. VII, Minhen 3-I-927; Mf. VII, Minhen 9-I-720-723; Mf. VII, Minhen 2-I-527-529; Dokumentacija Crvenog krsta–Niš: K-58; K-24 (br.1808), K-72.
– Martinović-Bajica, Petar, Milan Nedić, Čikago, SAD, 1956;
– Martin, D, Mreža dezinformacija, str.429-430.
– Milovanović, M, Nemački koncentracioni logor na Crvenom Krstu u Nišu.., NK, Beograd, 1983;
– Milošević, prim.dr.Pavle, Jugoslovenska vojska u Otadžbini 1941-1945, Srp.liber.str, Bgd, 2005;
– Mihajlović, Dragoljub, Rat i mir đenerala-izabrani ratni spisi, k.1-2, Srpska reč, Beograd, 1998;
– Narodni muzej Leskovac, Neregistrovana arhivska građa (četnička), inv.br.1208;
– Narodni muzej Niš-Arhiv: E-182; izjava Aleksandra Makotara;
– Nikolić, Kosta, Istorija Ravnogorskog pokreta 1941-1945, Srpska reč, Beograd, 1999;
– Okružni sud Niš-Arhiv, pov.br.29/49, april 1949: Presuda-p.puk.A. Dočev, 1.okupac.korpus;
– Petranović, Branko, Istorija Jugoslavije 1918-1978, Nolit, Beograd, 1981;
– Petranović, Branko, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, VINC, Beograd, 1992;
– Račić, Nikola, Istočna Srbija u ratu i revoluciji 1941-1945 (hronologija), Zaječar,1984;
– Stančevski, Ivanka, Okružno povereništvo za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Niš (1944-1947), Časopis Peščanik 6, Niš, 2008;
– Stevanović, pukovn. Novica, Poslednji srpski đeneral-veština ratovanja, Deksin, Beograd, 2006;
– Tikić, Branislav, Izjava Ljubomira Vučkovića, s.Dolac, penz.otpravnik vozova, Dolac, Đurđic, 2008; Izjava Tome Jovanovića, Niš, penz.vlasnik stolarske radnje, Niš, 19.11.2008.
– Časopis Odbrana, broj 78, NIU Odbrana, Beograd, 15.12.2008;
– Šijački, dr Milan, Naš put, Čikago, SAD, 1969;
– Štab Vrhovne komande, Izveštaj o sabotažama, depeša strogo pov. br. 1902 položaj, 22.1.1943
[1] Живановић, потпук. Сергије, Трећи српски устанак, Нови погледи, Крагујевац, 2000. стр.54-61, 568.
[2] Историчар Бранко Петрановић, у делу Србија у Другом светском рату 1939-1945, пише: „..маја 1941. на Равној Гори појави се пуковник Југословенске војске Драгољуб Михаиловић, с групом официра и подофицира који нису хтели да одложе оружје и предају га непријатељу, противно Одредбама о примирју..Немци у Југославији и сам врх Трећег Рајха, скољени мржњом према Србима и неповерењем према њиховом понашању у случају неуспешног исхода рата или искрцавања савезника, Михаиловића сматрали непомирљивим противником с којим се треба обрачунати…“
[3] Миловановић, М, Немачки концентрациони логор на Црвеном Крсту у Нишу.., НK, Београд, 1983.
[4] Петрановић, Бранко, Историја Југославије 1918-1978, Нолит, Београд, 1981, стр.209.
[5] Милошевић, прим.др. Павле, Југословенска војска у Отаџбини 1941-1945, СЛС, Београд, 2005, стр.210.
[6] Састав сеоског Националног комитета: 8 чланова (3 нежење, 2 свештеника, а срески 2 (1 интелектуалац).
[7] Д. Михаиловић наређује: «Али нема казни без суда. То је закон нашег Покрета. Ми силу коју имамо нећемо употребити другачије него у служби народне правде, јер сила без правде изврће се у тиранију». («Глас Београда», број 7 од 16.8.1944, стр.3)
[8] Николић, Коста, Историја Равногорског покрета 1941-1945, Српска реч, Београд, 1999, стр.253-254.
[9] Историјски архив Града Ниша, МФ VII/1-64 (Зборник том.14, књ.1, док.149, стр.559).
[10] Народни музеј Лесковац, Нерегистрована архивска грађа (четничка), инв.бр.1208.
[11] Група аутора, Ниш у вихору ослободилачког рата, ДИГП Просвета, Ниш.
[12] Историјски архив Града Ниша, Документација Црвеног крста, Ниш, К-58.
[13] Миловановић, М, Немачки концентрациони логор на Црвеном Крсту у Нишу.., НK, Београд, 1983.
[14] Историјски архив Града Ниша, Документација Црвеног крста, К-24 (бр.1808), К-72.
[15] Народни музеј Ниш, изјава Александра Макотара.
[16] Само за Србе и само за простор бивше Краљевине Србије, важи окупаторска наредба: за убијеног Немца 100 Срба, за рањеног 50; за бугарског убијеног 50, рањеног 25; за саботажу од 50 до 100...
[17] Војноисторијски институт, Војни архив, К-27, фасцикла 5, документ 7, прилог 8.
[18] Историјски архив Града Ниша, МФ. VII/4, број депеше 1517, 30. IV, Д-672.
[19] Историјски архив Града Ниша, Мф. VII/4, телеграм бр. 1517, 30. IV, Д-67.
* Вукашин Илић
* Будимир Жикић
[20] Глишић, Венцеслав, Терор и злочини нацистичке Немачке у Србији 1941-1945, Београд, 1970.
[21] Народни музеј Ниш, Е-182; исто: Архив Окружни суд Ниш, пов.бр.29/49, април 1949.
[22] Војне мисије јављају о одликовању Карађорђевом Звездом са мачевима, стотина јуначки погинулих војника и старешина у овој стратегијској операцији!
[23] Пуковник САД Роберт Мек Дауел при ВК ЈВ, 23.11.1944. Савезницима: «Партизанска војска није учинила никакав напор у нападу на Немце у Србији..већ се усредсредила да напада трупе Југословенске војске, које су..заузете нападима на Немце.» (Мартин, Д, Мрежа дезинформација, стр.429-430)
[24] Група аутора-Записи из добровољачке борбе, св.3: Тодоровић, Крста, Записи из Ниша, Минхен, 1955, с.19.
[25] Историјски архив Града Ниша, Вариа, препис: Мф. VII, Минхен 9-I-43, 9-I-688.
[26] Историјски архив Града Ниша, препис: Мф. VII, Минхен 3-I-927.
[27] Истпоријски архив Града Ниша, Мф. VII, Минхен 9-I-720-723.
[28] ВИИ-Војни архив, Београд, К-2, 5/7; К-8, Ф 3, докум. 11; К-41-Ц, Ф 1, докум. 5/965.
[29] Историјски архив Града Ниша, Мф. VII, Минхен 2-I-527-529.
[30] ВИИ, Зборник, том 12, књ.3, документ бр.107, стр.451.
[31] Шијачки, др Милан, Наш пут, Чикаго, САД, 1969.
[32] Енциклопедија Ниша-Историја, Градина, Ниш, 1995.
[33] Вучковић, Невенка, Фабрика машина и ливница „Пејић, Стефановић и компанија“ у Нишу, часопис “Пешчаник“, Историјски архив Града Ниша, 2008.
[34] Тикић, Бранислав, Изјава Љубомира Вучковића, с.Долац, отправник возова у пензији, Долац, 2008.
[35] Тикић, Бранислав, Изјава Томе Јовановића, Ниш, пенз.власник столарске радње, Ниш, 19.11.2008.
[36] Историјски архив Града Ниша, Козара, К-4: Ухваћен 1946, Војни суд 3.армије, осуди на смрт, стрељан.
[37] Историјски архив Града Ниша, препис: Мф. VII Минхен 3-1-190-194.
[38] Авакумовић, Иван, Михајловић у немачким документима, Лондон, 1969;
[39] Овај филм поседује у својој личној збирци, пуковник Живомир (Радмило) Подовац.
[40] Војни лексикон, ВИЗ, Београд, 1981, стр.835: Девета српска бригада основана 11.3.1944, с.Речица, Лебане, као Озренска бригада, делује у јужној и источној Србији, београдској операцији, источној Босни, Хрватској и Словенији.
[41] Енциклопедија Ниша-Историја, Градина, Ниш, 1995.
[42] Рачић, Никола, Источна Србија у рату и револуцији 1941-1945 (хронологија), Зајечар,1984.
[43] Војни лексикон, ВИЗ, 1981, Београд, стр.827: Основана 17.6.1944 у с.Трговиште, Сокобања, дејствовала у источној Србији и београдској операцији, северном делу Босне и делу Хрватске
[44] Милошевић, прим.др. Павле, Исто, стр.211.
[45] Мартиновић-Бајица, Петар, Милан Недић, Чикаго, САД, 1956. стр. 441-442.
[46] Начелник ШВК, арм.ген. Драгољуб Михаиловић: „Најтежи и најстрашнији удар нанео нам је Краљ, чијим смо се именом заклињали. Бог и народ нека му суде.“ (Стевановић, гш пуковник Новица, Последњи српски ђенерал-вештина ратовања, Дексин, Београд, 2006)
[47] Мартиновић-Бајица, Петар, Исто, стр.454-455. Аутор поседује препис оригинала овог наређења.
[48] Станчевски, Иванка, Окружно повереништво за утврђивање злочина окупатора и њихових помагача Ниш (1944-1947), Часопис Пешчаник 6, Ниш, 2008, стр.29-43;
[49] Мартиновић-Бајица, Петар, Исто, стр.484. Аутор поседује препис наредбе у целини.
[50] Часопис Одбрана, број 78, НИУ Одбрана, Београд, 15.12.2008, стр.45.