Dekomunizacija istorijskih udžbenika

0

Partizani i četnici podjednako zastupljeni u istorijskim udžbenicima, ali lekcije manje obrađuju aktuelne procese rehabilitacije, restitucije, otkrivanja tajnih grobnica

Bojana Lazarević, nastavnica istorije u beogradskoj Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar”, kaže da u udžbenike uglavnom nije uneto ništa o rehabilitacijama i oduzimanju imovine, ali napominje i da se ovaj istorijski period obrađuje na samom kraju školske godine u svega nekoliko lekcija.

– Jedini način da se neka takva tema pomene jeste ako đake to zanima ili ako su iskustveno na neki način povezani sa tim. Pojam rehabilitacije je za osnovce potpuno nov. Njima je to interesantno samo ako ima veze sa njihovim precima ili ako njihovi roditelji, njihove deke ili bake pričaju o tome, ako su to preživeli. Partizani i četnici se sada sve više jednako tretiraju u udžbenicima. Kada sam ja išla u školu, tada su bili zastupljeni partizani, pa je došao onaj period devedesetih kada je počelo sve više da se priča o rehabilitaciji četnika, a sada je to podjednako zastupljeno. U lekciji koja obrađuje period od 1941. do 1943. paralelno se prate kretanja i aktivnosti i četnika i partizana – navodi Bojana Lazarević.

Biljana Milanović, zamenik direktora i profesorka istorije u Desetoj beogradskoj gimnaziji, kaže da se udžbenici jesu promenili, u njih je uneto više informacija i mnogo je manje jednostranosti.

– Sve, međutim, zavisi od interesovanja đaka, koliko ćemo ulaziti u detalje i zadržati se na nekim stvarima. Njih, na primer, gotovo da uopšte ne zanimaju rehabilitacije, povraćaj imovine, iako se to pominje u udžbeniku, doduše uz naznaku da su ti procesi u toku. Kada govorimo o Golom otoku, to im nije naročito zanimljivo, kao što im je i knez Pavle interesantan, uglavnom samo kao otac Jelisavete Karađorđević, ali ih njegova rehabilitacija i njene posledice ne zanimaju previše. Iz tog perioda, prvenstveno ih zanima ravnogorski pokret, detalji oko smrti Dragoljuba Mihailovića, pošto se o tome dosta govori u javnosti. Đaci su prvenstveno zainteresovani za one događaje koji na bilo koji način mogu da povežu sa Srbijom i njenom sadašnjicom, pa tako sa pažnjom prate lekcije o demonstracijama 1968. godine na Kosovu ili 1970. godine u Zagrebu, sa obaveznim pitanjem: „A šta je Srbija tada radila” – kaže Biljana Milanović.

Mere koje se kod nas sprovode, prošle su sve bivše komunističke zemlje, ističe istoričar Srđan Cvetković, član Komisije za tajne grobnice streljanih posle 12. septembra 1944. godine.

– To je normalan društveni proces ako želimo da gradimo demokratsko društvo na zdravim osnovama. Moramo da se suočimo sa prirodom režima iz kojeg izlazimo, naročito u tim prvim posleratnim godinama kada su vršene nagle i revolucionarne promene, kada je primenjivana represija i nasilje nad raznim slojevima stanovništva u cilju eliminacije političkih, klasnih protivnika. Najmanje što može da učini ova generacija ljudi i naše društvo je da se s tim suočimo, da progovorimo, omogućimo porodicama koje su patile da svedoče o svojoj muci. To nikako ne znači negaciju ili umanjivanje antifašističke borbe. Većina stvari o kojima pričamo desila se nakon završetka antifašističkog rata. Vraćanje imovine, obeštećenja, rehabilitacije, ako sve to samerite sa realnim brojkama koje su bile, prema broju ljudi koji bi trebalo da se obeštete, rehabilituju, kao i da im se vrati imovina, to je zapravo na nivou simbolike – navodi Cvetković.

Posebna je vrsta simbolike da u istoj državi, kao ugledni građani, društvene povlastice uživaju i jedan nekadašnji visoki funkcioner koji je direktno vezan za Goli otok i jedan zatvorenik sa Golog otoka.

– Posledice neće doći za nosioce tog režima. Niko neće odgovarati za te zločine iako su za one ratne mnogi odgovarali. Oni koji su zaslužili društvene privilegije, makar i nečasnim radnjama, koji su učestvovali u zločinima, nikad neće biti izvedeni pred sud iako će se možda učiti o njihovim zločinima. Većina aktera nije među živima, a oni koji i jesu su devedesetogodišnjaci. Društveni trenutak je propušten – kaže Cvetković.

 

http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Dekomunizacija-istorijskih-udzbenika.lt.html