Najnovije

МАЛЕШЕВЦИ ИЗ ДРЕНОВАЦА (Ужичка Црна Гора) – књига Братислава М. Ђуровића

Ових дана из штампе је изашла књига Братислава М. Ђуровића - Малешевци из Дреноваца (Ужичка Црна Гора), којом нас аутор уводи у историју једног...

ISTORIJA PISANA STIHOVIMA – Milan Nikčević „Poslije devedesetih“ SPKD „Prosvjeta“ Gacko, 2019

Sala parohijskog doma u Gacku, gdje je u subotu 8 .februara održana   promocija, knjige Milana Nikčevića “Poslije devedesetih” bila je tijesna da primi sve one koji...

ПАРТИЗАНСКИ ЗЛОЧИН У ЕРГЕЛИ БОРИКЕ 1942.

Ергела Борике пред напад 8. марта 1942. Према расположивим документима и сjећањима учесника догађаја у Ергели Борике почетком 1942. смjештен је штаб Рогатичког четничког одреда, којим је од 24....

Promovisane knjige istoričara Predraga Ostojića

Istoričar Predrag Ostojić predstavio dve knjige: „Zarobljavanje generala Mihailovića“ i „Ustaški zločin u Starom Brodu kod Višegrada 1942 https://youtu.be/-rA-odTEgmc

Iz knjige “Sjećanje na Sava P. Derikonju” autora Ozrena Grujića

0
U želji da sačuvamo od zaborava ljude iz naroda, koji su od samog početka ratnih dešavanja na prostoru Kraljevine Jugoslavije stali u zaštitu i odbranu srpskog naroda, prenosimo samo deo priče o Savu P. Derikonji, ratnom komandantu Prve Sarajevske brigade JVuO.

Deveti maj 1945. – Naredba đenerala Dragoljuba Mihailovića, prvog gerilca...

0
JUNACI! Rat sa Nemačkom koji je četiri godine sejao širom cele naše Otadžbine smrt, uništavajući bez milosti sve naše tekovine, naša ognjišta, naše porodice, završen je pobedom Saveznika. U ovom četvorogodišnjem ratu Jugoslovenska Vojska u Otadžbini vidno je doprinela pobedi boreći se jedina u Evropi, kada je cela Evropa bila okupirana od svirepog napadača. Snažni i neodoljivi napadi naših jedinica, uništavali su nemačke divizije, slabili su ratni potencijal Nemaca i ozbiljno zabrinjavali njihovo vođstvo. Preko trideset i pet najelitnijih nemačkih divizija bilo je sve vreme vezano na našem frontu, i one su se topile u neprekidnim borbama, koje su po svojoj žestini i krvavosti nadmašile sve borbe vođene na raznim bojištima Evrope. U tim borbama četvorogodišnjeg rata naša vojska dala je žrtve, kojima je pokazala svu veličinu našeg narodnog genija i vitalnost njegovu, dajući na znanje svima i svakome da je naša Otadžbina, natopljena toliko puta našom krvlju jedino naša i ničija više da mora da bude slobodna i da u toj slobodi naš narod ima pravo da nesmetano izgrađuje svoju budućnost. Ali danas dok svet proslavlja dan mira, naš narod, koji je na taj mir imao najviše prava, jer je u ovom ratu platio najveći krvavi tribut, i dalje proliva potoke krvi širom cele naše rodne grude u teškom građanskom ratu nametnutom nam od komunističkih partizana, koji već tri godine besni nesmanjenom žestinom. U ovome ratu, za koji svet možda još ne zna, jedna manjina, ne jača od 30-40.000 ljudi, pokušava da nametne terorom, krvlju nasiljem mačem i oružjem u ruci, ono što naš narod ne želi da prihvati mirnim putem. Ceo naš narod na čelu sa Jugoslovenskom Vojskom u Otadžbini, bori se protiv ovog neprijatelja istom žestinom kojom se borio i do sada protiv svih neprijatelja Nemaca, Italijana, Bugara, Mađara i ustaša, a za Kralja, Otadžbinu i demokratiju. Naš narod dao je divnog dokaza svoje rešenosti da u borbi, koju mu i dalje nameće ustaško-partizanska snaga, izdrži i istraje do pobede. On zna da je put kojim ide pravedan, častan i dostojan njegovih tradicija i njegove istorijske prošlosti, i da će pobedom nad komunističkom diktaturom sačuvati i spasti i svoju veru i svoje običaje i svoju porodicu, i pokazati se dostojnim samoga sebe. Borba koja danas besni u Otadžbini je krstaški građanski rat u kome učestvuju svi, i staro i mlado, i muško i žensko, ujedinjeni u bolu i u otporu, a spremni da u toj borbi polože svoje živote. I pored toga što je partizanska manjina podržavana iz inostranstva, najveći deo naše Otadžbine nalazi se u rukama naše narodne vojske. Srbija, Južna Srbija, veliki deo Crne Gore, Bosne i Hercegovine i deo Dalmacije, veliki deo Hrvatske i Vojvodine, kao i Slovenačke, u rukama su naših jedinica, izuzev velikih gradova, gde se neprijatelj zadržava pod zaštitom Titovih dželata. Ni glad, ni zaraze, ni napadi odlično naoružanog neprijatelja, nisu mogli da umanje volju naših boraca za pobedom. Njihove žrtve čine naš narod velikim, jer upornost njihove borbe pokazuje sa koliko topline, ljubavi i nacionalnog žara naš borac teži da ostvari ideale pravde, slobode i demokratije. U ovoj borbi, koju ćemo voditi do konačne pobede, šaljem vam pozdrav kroz naš ratnički poklič: Da živi naš Vrhovni Komandant Njegovo Veličanstvo Kralj Petar II! Da živi naša Kraljevska Jugoslovenska vojska u Otadžbini i van Otadžbine! Da živi velika i slobodna demokratska federativna Kraljevina Jugoslavija! Načelnik štaba Vrhovne komande, Armijski đeneral Dragoljub M. Mihailović s. r. http://kraljevinasrbija.com/dan-pobede-70-godina-od-zavrsetka-drugog-svetskog-rata/

Na današnji dan 1941.godine Kraljevina Jugoslavija pristupila Trojnom paktu

1
Pod naslovom "Prećutana istorija o pristupanju Trojnom paktu" dnevni list "Politika" prenosi interesantne detalje sa promocije knjige "Istina o 27. martu", autora Miodraga Jankovića, istoričara i Veljka Lalića, novinara "Večernjih novosti", koja je juče predstavljena u Međunarodnom pres centru u Beogradu. Predstavljanju ove knjige prisustvovala je i princeza Jelisaveta Karadjordjević, kćerka Kneza Pavla Karadjordjevića, koji je 27. marta kao član tročlanog namesništva opozvan od strane pučista, koji su obarajući Vladu Dragiše Cvetkovića i Namesništvo "postavili" maloljetnog Kralja Petra na presto Kraljevine Jugoslavije

Popularni članci

Dr Miloš Ković: Šta nas veže sa precima

0
Diskontinuiteti su jedan od glavnih uzroka nezavidnog stanja u kome se srpski narod danas nalazi. DISKONTINUITETI su jedan od glavnih uzroka nezavidnog stanja u kome se srpski narod danas nalazi. Srbi su samo u poslednjem veku svakih nekoliko decenija menjali znamenja - zastave, grbove, himne - pod kojima su živeli, ratovali i ginuli. Menjali su, milom ili silom, imena svojih država, pa čak i sopstveno nacionalno ime. U životu pojedinca tako česte promene identiteta mogu da dovedu samo do nesigurnosti i poremećaja; nema razloga da se sumnja da je tako i u životu nacije. Da bi se shvatilo u kojoj meri ove vrste diskontinuiteta obeležavaju srpsku istoriju, dovoljno je da se setimo istorije Engleza, koja se, bar u poslednjih nekoliko vekova, može nazvati istorijom kontinuiteta.

Komentari