Najnovije

DEKLARACIJA O OSUDI KOMUNISTIČKIH ZLOČINA – Poslanik Srpskog pokreta obnove Aleksandar Čotrić predao predlog Deklaracije Skupštini Srbije

Narodni poslanik Srpskog pokreta obnove Aleksandar Čotrić predao je 2. marta Parlamentu PREDLOG DEKLARACIJE NARODNE SKUPŠTINE REPUBLIKE SRBIJE O OSUDI ZLOČINA TOTALITARNOG KOMUNISTIČKOG REŽIMA POČINJENIH POSLE 12. SEPTEMBRA 1944. GODINE. Čotrić je izrazio uverenje da će dokument uskoro biti na dnevnom redu sednice Skupštine Srbije i da će biti podržan glasovima ubedljive većine narodnih poslanika. Deklaracija se temelji na Ustavu Republike Srbije, Rezoluciji 1481 Parlamentarne skupštine Saveta Evrope o Potrebi za međunarodnom osudom zločina totalitarnih komunističkih režima od 26. januara 2006. godine i Praškoj deklaraciji iz 2008. godine.

Hercegnovski pomorci u savezničkim konvojima 1941-1945.

Nebojša Rašo „Bokelju je od pamtiveka morska pučina ravno polje. Tu on ore, tu kopa, tu sije, tuna blago grđe, ama sve krvavijem znojem i grdnom pogibijom“. Tomo Krsto.v Popović Boka je iznijedrila veliki broj vrsnih pomoraca čuvenih i mnogo dalje od rodne grude. Tako su i u Drugom svjetskom ratu mnogi bokeljski pomorci dali svoj doprinos savezničkoj pobjedi nad silama osovine. Nakon Aprilskog rata Jugoslovenska vlada je rekvirirala sve brodove koji su se našli u slobodnim i neutralnim lukama a posadu mobilisala. Oni su nastavili da plove pod jugoslovenskom ili engleskom zastavom. Koristeći iskustva iz Prvog svjetskog rata Saveznici su organizovali plovidbu trgovačkih brodova u konvojima. Sami brodovi naoružavani su protivpodmorničkim i protivavionskim naoružanjem. U početku rata veliki broj brodova nastradao je od magnetnih mina ali je kasnije inovativnom metodom onemogućeno njihovo dejstvo. Komandni most bio je ojačan armiranim betonom. Plovilo se u radio tišini i noću bez svjetala. Brži konvoji plovili su bez pratnje a sporiji sa pratnjom. Na čelu konvoja nalazio se komodor, kapetan sa iskustvom koji je snosio odgovornost za funkcionisanje konvoja po pravilima. Svi kapetani morali su se strogo držati naredbi komodora i držati se svoje pozicije u konvoju. Od Novljana dužnost komodora vršili su kapetani Milivoj Bukorović i Đorđe Ivanković iz Herceg Novog.

POČINjE OBNOVA SPOMEN – KAPELE U VARDIŠTU

Visegrad, 21. FEBRUARA /SRNA/ - Obnova spomen-kapele u Vardištu kod Višegrada počeće ove godine, kada se navršava jedan vijek od pogibije 440 boraca na tom mjestu u Prvom svjetskom ratu. Spomen-kapela u Vardištu, u čijem suterenu se nalazi i kosturnica, podignuta je 1932. godine kao znak sjećanja na stradanje srpskih vojnika 1915. godine. Incijativa o njenoj obnovi potekla je od Srpskog sokolskog društva "Soko" iz Dobruna i Crkvene opštine Vardište. Projekat obnove narednih dana napraviće građevinska sekcija koja djeluje pri sokolskom društvu, a nakon toga počeće i prve aktivnosti u koje će se uključiti članovi svih sekcija "Sokola". Predsjednik Odbora za obnovu i sanaciju arhimandrit Jovan Gardović najavio je da će uskoro uputiti poziv resornim ministarstvima vlada Republike Srpske i Srbije, opštini Višegrad, Mitropoliji dabrobosanskoj, boračkoj i drugim patriotskim organizacijama da se uključe u obnovu. Arhimandrit Jovan kaže da će radovi na obnovi potrajati do naredne godine.

Dirljiva priča o jednom srpskom vojniku i njegovom psu (Luka Soldatović i njegov pas Tref)

Kada je izbio Prvi svetski rat 1914. godine Luka Soldatović se zatekao u Beogradu, gde se javio na zborno mesto kao rezervni narednik-telegrafista. Komandira voda je obavestio da, pošto je lovac, ima psa, koga, budući da je samac, nema kome da ostavi i zamolio za odobrenje da ga povede sobom. Komandir voda se složio i pas je krenuo sa Lukom na front. Pas, koga je zvao Tref, bio je nemački dugodlaki ptičar, odlično dresiran i izvežban za lov na fazane i divlje patke. Iznad svega, bio je veoma privržen svome gospodaru. Lukin vod je pripadao puku iz sastava poznate Drinske divizije, a on je, kao narednik, komandovao sastavom od desetak vojnika, koji su nosili mobilni telegraf, poljske telefone kao i motalice s kablovima i svi su bili naoružani puškama. Luka je pored puške i službenog pištolja poneo i svoj privatni lovački revolver.

Princ Andrej Karađorđević biće sahranjen na Oplencu

0
Princ Andrej Karađorđević - Pomen ispraćaj u utorak, 14. maja, u 7:00 sati uveče - Manastir Nova Gračanica, Third Lake, IL U.S.A. / Farewell Memorial Service for Prince Andrej Karageorgevich at New Gracanica Monastery on Tuesday May 14, 2013 Blaženopočivši Princ Andrej Karađorđević, najmlađi brat blaženopočivšeg Kralja Petra II Karađeorđevića, koji je 1990. godine sahranjen na manastirskom groblju Nove Gračanice, biće prenešen za Srbiju i sahranjen u zajedničku grobnicu porodice Karađorđević u crkvi Svetoga Velikomučenika Georgija na Oplencu. Manastir Nova Gračanica organizuje pomen ispraćaj u utorak, 14. maja, u 7:00 sati uveče. Ovim se obaveštavate da bi u vašim molitvama pomenuli Princa Andreju na Liturgiji u nedelju i obavestili svoje parohijane o ovom događaju, kako bi oni, koji bi eventualno želeli prisustvovati ovome pomenu, mogli doći u utorak. Unapred blagodarimo. http://www.generalmihailovich.com/2013/05/14-700-third-lake-il-usa-farewell.html

Promocija knjiga Mile Mihajlović održana 23. Maj 2013 u Sremskim Karlovcima

0
Knjige: "Jugoslavija, april 1941 - septembar 1943" (Dokumenti genocida); "Komandir" i "1943 -Dalmacijo mladosti" Promocija knjiga Mile Mihajlović održana [23. Maj 2013. godine] u Sremskim Karlovcima, u Spomen biblioteci Karlovačke slavne srpske gimnazije. Na promociji su govorili istoričari dr Drago Njegovan i dr Žarko Dimić, a gost je bio publicista Dane Lastavica. Program je vodio Srđan Ilić, a dramski umetnik Aleksandar Matić je čitao odlomke iz knjiga. Istoričar dr Drago Njegovan se zapitao kako je moguća apsolutna zamena teza fašizma i nacizma koja još uvek traje? Sve negativno iz Drugog svetskog rata protiv koga se bori jeste fašizam. Iz toga potiču "antifašističke" organizacije, "antifašistička" borba, "antifašistička" omladina. Međutim, sve te organizacije su na prostoru bivše Jugoslavije stvorene posle pada fašizma i kapitulacije Italije. U međuvremenu, ne postoji niti jedna organizacija koja u svom nazivu ima neko "antinacistički" obeležje. Ne postoji antinacističko veće, antinacistički savez, antinacistički pokret omladine, ništa što bi osudilo nacizam, onaj isti koji je - za razliku od fašizma - imao konclogore, logore za masovna uništenja, vršio etnička čišćenja, genocid i sobom doneo sve strahote Drugog svetskog rata.

KO SU BILI SRBI 1914. – MILOŠ KOVIĆ

0
Srbija je bila mnogo zavisnija od Austro-Ugarske nego danas od EU, ali 1914. se odupirala naređenjima koja su dolazila iz Beča. U vremenu u kome je zaista važno obeležiti stogodišnjicu početka Prvog svetskog rata mi od naše države dobijamo prilično zbunjene signale. Ukoliko se dogodi ono što se dogodilo sa Njegošem, to neće biti dobro, a šteta bi ovoga puta mogla da bude i veća, kaže Miloš Ković, istoričar, urednik knjige Srbi 1903-1914 u tri toma, čiji je prvi tom sa podnaslovom Intelektualna istorija predviđen da se pojavi na jesen ove godine.

Ubistvo kralja Aleksandra Karadjordjevića u Mareseju

0
Pre 78 godina u Marseju, u Francuskoj, ubijen je srpski kralj Aleksandar Prvi Karađorđević. Kralj Aleksandar Prvi Karađorđević ubijen je prilikom državne posjete Francuskoj, u koju je otputovao da bi učvrstio odbrambeni savez protiv nacističke Njemačke. Zajedno sa njim 9. oktobra 1934. godine ubijen je i francuski ministar inostranih poslova Luj Bartu, dok je atentator, Vladimir Georgijev Kerin, zvani Vlado Černozemski, pogođen sa više metaka u tijelo, isječen udarcima sablje i linčovan od gnijevne mase. Prava verzija tragične sudbine kralja Aleksandra, koji je bio stub jedinstvene države južnih Slovena i novog evropskog poretka na jugoistoku Evrope, ostala je nerazjašnjena.

Popularni članci

Да није било оног крвавог Божића на Мојковцу, не би било...

0
Црна Гора се током целе своје историје истицала непокорношћу, храброшћу и слободарским духом. Због „чојства и јунаштва“ којима су се одликовали њени горштаци, Црна Гора је називана „српском Спартом“. Вођени филозофијом косовског етоса, Црногорци су се често свесно жртвовали за више циљеве, за спас и слободу свога рода. Један од најистакнутијих примера жртвовања за једнокрвну браћу представља Мојковачка битка, вођена на Бадњи дан и Божић 1916. године, у околини Мојковца. У њој је Санџачка војска Краљевине Црне Горе успешно зауставила аустро-угарску офанзиву, чиме је омогућено повлачење Српске војске преко североисточних делова Црне Горе ка Јадранском мору, а самим тим и њена каснија евакуација на Крф. Мало је познато да се у тој, по много чему судбоносној бици, јунаштвом и одважношћу нарочито истакла једина жена која је учествовала у бици. То је била Василија Вукотић, ћерка јединица сердара Јанка Вукотића.

Komentari