NaslovnaVremeplov

Category: Vremeplov

Related categories

Jedanaestog dana, jedanaestog meseca, u jedanaest časova 1918. godine zvanično su prestala ratna dejstva u Prvom svetskom ratu. Primirje su u Kompjenju u Francuskoj, u specijalnom vagonu maršala Ferdinanda Foša, 11. novembra 1918. godine potpisale Nemačka i zemlje Antante negde između 5.12 i 5.20 sati izjutra, ali istorijski izvori navode da je on zvanično stupio na snagu od jedanaest sati istog dana. Nemačka se tog 11. novembra predala i tada je dogovoreno da prestanu oružani sukobi. Smatra se da je kanadski vojnik Džordž Lorens Prajs poslednja žrtva Prvog svetskog rata. On je poginuo od ruke nemačkog snajperiste u 10.58 časova 11. novembra 1918. godine. Posle potpisivanja primirja, nastavljeni su pregovori o uslovima mira. Oni su dogovoreni Versajskim mirom, potpisanim 28. juna 1919. godine. Tim događajem i zvanično je okončan Prvi svetski rat. Inače, vagon u kojem je potpisano primirje Adolf Hitler odabrao je 1940. godine, kao mesto gde je Francuska potpisala svoju kapitulaciju. Istorijski vagon uništen je u savezničkom bombardovanju Berlina. Broj žrtava u prvom svetskom ratu (vojnih i civilnih) bio je preko 37 miliona - preko 15 miliona mrtvih i 22 miliona ranjenih. U broj mrtvih ulazi skoro 9 miliona vojnih žrtava i oko 6,6 miliona ranjenih. Sile Antante su izgubile više od 5 miliona vojnika a Centralne sile više od 3 miliona. Srbija je imala oko 1.100.000 stradalih od čega oko 450.000 vojnika i oko 650.000 civila. Materijalna šteta je bila ogromna. Ukupan broj žrtava je i danas predmet brojnih rasprava.
JUNACI! Rat sa Nemačkom koji je četiri godine sejao širom cele naše Otadžbine smrt, uništavajući bez milosti sve naše tekovine, naša ognjišta, naše porodice, završen je pobedom Saveznika. U ovom četvorogodišnjem ratu Jugoslovenska Vojska u Otadžbini vidno je doprinela pobedi boreći se jedina u Evropi, kada je cela Evropa bila okupirana od svirepog napadača. Snažni i neodoljivi napadi naših jedinica, uništavali su nemačke divizije, slabili su ratni potencijal Nemaca i ozbiljno zabrinjavali njihovo vođstvo. Preko trideset i pet najelitnijih nemačkih divizija bilo je sve vreme vezano na našem frontu, i one su se topile u neprekidnim borbama, koje su po svojoj žestini i krvavosti nadmašile sve borbe vođene na raznim bojištima Evrope. U tim borbama četvorogodišnjeg rata naša vojska dala je žrtve, kojima je pokazala svu veličinu našeg narodnog genija i vitalnost njegovu, dajući na znanje svima i svakome da je naša Otadžbina, natopljena toliko puta našom krvlju jedino naša i ničija više da mora da bude slobodna i da u toj slobodi naš narod ima pravo da nesmetano izgrađuje svoju budućnost. Ali danas dok svet proslavlja dan mira, naš narod, koji je na taj mir imao najviše prava, jer je u ovom ratu platio najveći krvavi tribut, i dalje proliva potoke krvi širom cele naše rodne grude u teškom građanskom ratu nametnutom nam od komunističkih partizana, koji već tri godine besni nesmanjenom žestinom. U ovome ratu, za koji svet možda još ne zna, jedna manjina, ne jača od 30-40.000 ljudi, pokušava da nametne terorom, krvlju nasiljem mačem i oružjem u ruci, ono što naš narod ne želi da prihvati mirnim putem. Ceo naš narod na čelu sa Jugoslovenskom Vojskom u Otadžbini, bori se protiv ovog neprijatelja istom žestinom kojom se borio i do sada protiv svih neprijatelja Nemaca, Italijana, Bugara, Mađara i ustaša, a za Kralja, Otadžbinu i demokratiju. Naš narod dao je divnog dokaza svoje rešenosti da u borbi, koju mu i dalje nameće ustaško-partizanska snaga, izdrži i istraje do pobede. On zna da je put kojim ide pravedan, častan i dostojan njegovih tradicija i njegove istorijske prošlosti, i da će pobedom nad komunističkom diktaturom sačuvati i spasti i svoju veru i svoje običaje i svoju porodicu, i pokazati se dostojnim samoga sebe. Borba koja danas besni u Otadžbini je krstaški građanski rat u kome učestvuju svi, i staro i mlado, i muško i žensko, ujedinjeni u bolu i u otporu, a spremni da u toj borbi polože svoje živote. I pored toga što je partizanska manjina podržavana iz inostranstva, najveći deo naše Otadžbine nalazi se u rukama naše narodne vojske. Srbija, Južna Srbija, veliki deo Crne Gore, Bosne i Hercegovine i deo Dalmacije, veliki deo Hrvatske i Vojvodine, kao i Slovenačke, u rukama su naših jedinica, izuzev velikih gradova, gde se neprijatelj zadržava pod zaštitom Titovih dželata. Ni glad, ni zaraze, ni napadi odlično naoružanog neprijatelja, nisu mogli da umanje volju naših boraca za pobedom. Njihove žrtve čine naš narod velikim, jer upornost njihove borbe pokazuje sa koliko topline, ljubavi i nacionalnog žara naš borac teži da ostvari ideale pravde, slobode i demokratije. U ovoj borbi, koju ćemo voditi do konačne pobede, šaljem vam pozdrav kroz naš ratnički poklič: Da živi naš Vrhovni Komandant Njegovo Veličanstvo Kralj Petar II! Da živi naša Kraljevska Jugoslovenska vojska u Otadžbini i van Otadžbine! Da živi velika i slobodna demokratska federativna Kraljevina Jugoslavija! Načelnik štaba Vrhovne komande, Armijski đeneral Dragoljub M. Mihailović s. r. http://kraljevinasrbija.com/dan-pobede-70-godina-od-zavrsetka-drugog-svetskog-rata/
Vise od 400 aviona pojavilo se nad Beogradom Vojni puč u Beogradu 27. marta u kome su Englezi odigrali presudnu ulogu bili su povod da vođa Rajha Adolf Hitler hitno sazove članove Vrhovnu komandu oružanih snaga, OKV - Oberkommando der Wehrmacht, OKW (Kajtel, Jodl, Gering…) da bi im u ulozi glavnokomandujućeg saopštio da je “Jugoslavija neizvestan činilac” u predstojećim akcijama (operacije Marita i Barbarosa) i da se “neće preduzimati diplomatski koraci, niti joj se postavljati ultimatumi”, dok moguća uveravanja jugoslovenske vlade, “kojoj se ionako ubuduće ne može verovati, će se primati k znanju.” Tom prilikom on je naglasio da je “politički naročito važno da se udar na Jugoslaviju izvrši nemilosrdnom okrutnošću, a da sva jugoslovenska površinska postrojenja, i Beograd, moraju biti uništeni neprekidnim dnevnim i noćnim vazdušnim napadima” da bi se na taj način “Turskoj zadalo dovoljno straha” kako bi odustala od Čerčilovog pridobijanja za “balkanski front”.
Napadom Nemačke na Poljsku pre 75 godina 1. septembra 1939, započeo je Drugi svetski rat. Bitka za Poljsku ( plan "Vajs" ) U toku noći između 31. avgusta i 1. septembra grupa Nemaca obučenih u poljske uniforme je napala nemačku radio stanicu Glajvic. Nemačka vlada je lažno optužila Poljake da su ovo uradili njihovi vojnici, pa je ovu provokaciju iskoristila kao povid za napad na Poljsku. Nemci su svojim planom "Weiss" ( "Vajs" - beli ) predvideli koncentričnu ofanzivu glavnim snagama iz Istočne Pruske i Šlezije da bi prvo okružili i uništili glavne poljske snage zapadno od Visle. U drugoj etapi je predvidjeno da se velika klešta spoje istočno od Buga i da se tu unušte preostale poljske snage. Za izvođenje ovog napada, Nemačka je pripremila oko 2 miliona vojnika ( svrstanih u oko 60 divizija ), preko 2.000 aviona, oko 2.500 tenkova i 25 ratnih brodova.

Ostali tekstovi

Komentari