Odluka đenerala Mišića, koja se kasnije pokazala istorijskom, u prvom trenutku nije naišla na odobravanje Vrhovne komande srpske vojske, a posebno vojvode Radomira Putnika, načelnika štaba, o čemu svedoči neprijatan telefonski razgovor između đenerala Mišića i vojvode Putnika obavljen u večernjim satima 28. novembra 1914. godine. Razgovor je trajao nešto više od sat i po i okončan je posle ponoći.
Spor Mišića i Putnika o povlačenju srpske vojske pribeležio je major Svetislav Milosavljević i po tom zapisu, o kojem se dugo ništa nije znalo, razgovor se odvijao ovako:
– Gospodine vojvodo, povlačim trupe zapadno od Gornjeg Milanovca na Lipe-Mramor-Šarani – govori Mišić na telefonu vojvodi Putniku.
Načelnik štaba, Putnik, veoma ljut:
– Jeste li zdravi i pri svesti?
– Jesam, fala Bogu.
– Kako smete to da radite? Ko vas je ovlastio da se kockate sa sudbinom Srbije?
– Moja savest. Činim sve što je potrebno za spas Armije i dobro Otadžbine.
Načelnik Putnik ga podseća na poslednju naredbu Vrhovne komande i dodaje:
– To ne smete nipošto činiti!
– To ja moram raditi, jer mi diktiraju prilike. Hoću da dovedem u red svoju armiju i da je spremim za napad!
Vojvoda Putnik je zapretio đeneralu:
– Ja ću vas na sud!
– To možete – odgovori Mišić. – Možete me i smeniti, ali moje divizije ne možete zadržati od pokreta, niti mene odvratiti od ove odluke.
Za sve što radim primam na sebe punu odgovornost.
Ton Putnikovog govora postaje blaži:
– Pa, znate li nove položaje?
– Do iscrpnih detalja. Bar nekoliko dana i noći da naš vojnik ne vidi Švabu, da ga ne čuje, da zaspi u miru i tišini. Da se najede, okrepi, ogreje. Da može da potrči uzbrdo.
– Još činjenica, Mišiću, još!
– Pobediće onaj ko brže mogao da istrči na ćuvik i duže da maršira, duže da ostane na snegu. A to će biti Prva armija, jamčim vam glavom!
– Velik je to rizik, moj Mišiću, rizik posle koga sledi predaja. Odmah povucite naređenje o povlačenju!
– To ne mogu da učinim. Ne mogu, niti hoću – bio je kategoričan đeneral Mišić, nakon čega je prekinuta veza.
Posle desetak minuta, telefonski razgovor je nastavljen pretnjama vojvode Putnika:
– Vi imate da slušate naredbe Vrhovne komande!
Mišić se naljutio i opsovao nešto, pa je nastavio:
– Neću, u ovom času, nikoga da slušam, kad radim posao za koji snosim odgovornost. Naredio sam povlačenje i ostajem pri tome. Dajte komandu kome hoćete: ali, dokle ja komandujem Armijom, ima da bude kako ja mislim da je najbolje za ovu zemlju – bio je izričit đeneral Mišić.
Nakon ovog razgovora, vojvoda Putnik je prihvatio da izda naredbu o privremenom povlačenju Prve armije, a već posle nekoliko dana, 3. decembra 1914. godine, đeneral Živojin Mišić je izdao naredbu o Rudničkoj ofanzivi srpske vojske koja je proterala austrougarsku armiju preko Drine.
Z. Marjanović
http://www.heroesofserbia.com/2013/12/blog-post.html