Odlazak jedinog “američkog” monarha

0

Zašto nije bilo svečanog ispraćaja posmrtnih ostataka kralja Petra Drugog iz Amerike, u koju je stigao kao politički emigrant, da bi u njoj, od teške bolesti, u 47. godini i preminuo? Jer ipak je bila reč o ispraćaju, uslovno rečeno „jedinog američkog monarha”, odnosno bivšeg poglavara jedne države koja je tokom Drugog svetskog rata smatrana američkim saveznikom u borbi protiv fašizma?

„Za mene je najvažnije da je srpska vlada prihvatila da kralja dočeka kao bivšeg šefa države i ukaže mu sve počasti koje mu kao takvom pripadaju”, kaže za „Politiku” dr Branko Terzić, lični izaslanik prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića u SAD, inače izvršni direktor Centra za energiju poznate konsultantske kuće „Diloit”.

Terzić kaže da je ovaj događaj dugo pripreman i da je u tome najveći deo formalnih poslova obavio dugogodišnji pravni zastupnik princa Aleksandra, advokat iz Čikaga Tomas Karačić.

Svečani ispraćaj po njegovom mišljenju nije bio neophodan, jer je glavni događaj bio prispeće kovčega sa kraljevim telom u Beograd. Organizovanje manifestacije u Libertivilu bi, smatra on, podsetilo pa donekle i repriziralo podele koje su pokazane prilikom kraljeve sahrane 1970: raskol u crkvi, neslaganja u kraljevskoj porodici i otvorilo mnoge stare rane.

Sem toga, mnogi koji su sa kraljem došli ovde i bili njegovi prijatelji i sledbenici nisu više živi, ta generacija je davno počivša, jer je kralj Petar među njima bio najmlađi, kaže dr Terzić, koji je takođe godinama bio angažovan da se po želji princa Aleksandra telo njegovog oca premesti u Srbiju.

„Libertivil je uvek smatran privremenim kraljevim poslednjim konačištem i uvek se očekivalo da se njegovo telo, kad se zato stvore uslovi, premesti u Srbiju, i toga smo sve vreme svesni i mi iz dijaspore. Postojala je doduše mogućnost da on prvo bude sahranjen u Kraljevskoj grobnici u Vindzoru, gde je sahranjena i njegova majka, kraljica Marija – dve kraljevske kuće su u rođačkim vezama – ali je lična kraljeva želja bila da, pošto tada ni mrtav nije mogao da se vrati u Jugoslaviju, počiva u Crkvi Svetog Save u Libertivilu”, podseća Terzić.

„Ne zaboravimo da je kralj Petar Drugi u momentu smrti bio bez državljanstva.”
Libertivil je severno predgrađe Čikaga, gde je najveća koncentracija srpske dijaspore u Americi, pa su mnogi, razumljivo, razočarani što tamo više nije ličnost zbog koje je Crkvu Svetog Save pohodilo na hiljade posetilaca godišnje i koja ih je, na neki način, ujedinjavala.

„Moje lično mišljenje je da je kraljevo telo trebalo da bude preseljeno u Srbiju, jer pripada zemlji odakle je”, izjavila je za „Politiku” Mirjana Samardžija, predsednica Kongresa srpskog jedinstva, glavne organizacije naše dijaspore u Americi. „U svakom slučaju, on ne pripada nama, nego istoriji i srpskom narodu.”

„Mnogi su ovde smatrali da je njihova veza sa kraljem deo njihovog identiteta, ali je ipak malo onih koji protestuju što će njegovo poslednje konačište uskoro biti na Oplencu”, kaže konzul Desko Nikitović.

„Možda bi on više voleo da mu zemni ostaci ostanu ovde, ali nije na nama bilo da o tome odlučujemo”, citirao je „Čikago tribjun” oca Milorada Lončara, sekretara Novogračaničke eparhije.

U pozadini diskretnog preseljenja kraljevih posmrtnih ostataka je i istorija njegovog boravka, naročito poslednjih godina života, u Americi: činjenica da je izvršilac njegovog testamenta njegova intimna prijateljica Eva Marija Anđelković, poznatija kao Mici Lou, koja se posle smrti kralja Petra udala za njegovog rođenog brata Andreja i time postala princeza Eva Marija Karađorđević.

Kad je princ Andrej umro u Kaliforniji 1990, nije ga sahranila pored brata, nego na groblju manastira Nova Gračanica, pet kilometara od Libertivila.

Kralj Petar je lično odabrao da bude sahranjen u hramu koji je bio sedište raskolničke Slobodne srpske pravoslavne crkve, a koji je danas u neposrednoj nadležnosti patrijarha SPC, što je svakako olakšalo proceduru konačnog preseljenja kovčega sa njegovim telom.

U Crkvi Svetog Save je ostala stara nadgrobna ploča koja će biti dokaz da je tu više od četiri decenije počivao. Sa groblja crkvene porte u Libertivilu je, podsetimo se, 57 godina od smrti u rodno Trebinje 2000. preneto i telo pesnika Jovana Dučića.

 http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Odlazak-jedinog-americkog-monarha.sr.html