Najnovije

KO SU BILI SRBI 1914. – MILOŠ KOVIĆ

Srbija je bila mnogo zavisnija od Austro-Ugarske nego danas od EU, ali 1914. se odupirala naređenjima koja su dolazila iz Beča. U vremenu u kome je zaista važno obeležiti stogodišnjicu početka Prvog svetskog rata mi od naše države dobijamo prilično zbunjene signale. Ukoliko se dogodi ono što se dogodilo sa Njegošem, to neće biti dobro, a šteta bi ovoga puta mogla da bude i veća, kaže Miloš Ković, istoričar, urednik knjige Srbi 1903-1914 u tri toma, čiji je prvi tom sa podnaslovom Intelektualna istorija predviđen da se pojavi na jesen ove godine.

OTKRIVAMO: OZNA ubila 56.000 Jugoslovena između 1944. i 1953. godine!

Među ubijenima su bili sveštenici, đaci, čuveni glumci, književnici, profesori univerziteta, domaćice, radnici... Princip je bio da se među one za koje se znalo da su izdajnici upiše neko sa zvučnim nemačkim prezimenom i pregršt imena nevinih građana, kojih su Udbaši želeli da se reše. Spiskovi likvidiranih su javno objavljivani na stubovima po gradu. Nimalo slučajno, po želji autora izložbe “U ime naroda! Politička represija u Srbiji 1944-53” istoričara dr Srđana Cvetkovića podaci o tome koliko je ljudi i na koji način likvidirala tajna policija u drugoj polovini 40-ih godina prošlog veka javnosti su obelodanjeni u nekadašnjoj zgradi Ozne, Agitpropa, CK KPJ u kojoj je danasIstorijski muzej Srbije

NAUČNO O NENAUČNOM – Status Vojske Kraljevine Jugoslavije u Drugom svetskom ratu

generalštabni pukovnik Živomir R. Podovac Jugoslovenska vojska Kraljevine Jugoslavije u Drugom svetskom (velikom) ratu, NIJE Vojska Ravnogorskog, niti „četničkog pokreta“, kako se ne naučno piše. Evo zašto. Vojske i paravojske na tlu Kraljevine Jugoslavije u Drugom velikom ratu U istoriji ratova, vojska nekog ideološkog pokreta je uvek u statusu - paravojske (nelegalne). One nisu imale utemeljenje u ustavnom i zakonodavnom pravu domicilne (svoje) države. Dakle, pored političkog delovanja, pokreti, bilo da su reakcionarni ili revolucionarni, nastojali su da osnuju i svoje oružane (vojne) formacije. Cilj osnivanja je da i nasilna sredstva upotrebe u ostvarivanju svojih ideoloških ciljeva. Ti ciljevi su, u stvari, ciljevi ideologije pokreta. Ideologija je strategija nastupanja pokreta. U istoriji, najčešći, cilj nastupanja je rušenje državne vlasti, društveno-političkog sistema, radi dovođenja neke interesne (ideološke) grupe na vlast, sa ili bez promene političko-društvenog sistema. Državna vlast svake države je ustanovljena ustavom ili dekretom - suverena. Suveren u demokratskim državama je - narod. U rojalističkim to je nasledni suveren - car, kralj, knez.. Savremeni sistem je poznat kao parlamentarna monarhija. U uredjenim državama položaj Vojske je određen Ustavom, kao najvišim pravnim aktom svake demokratske države. Iz njega, potom, proističu svi ostali zakonski akti o svim sastavnim činiocima u strukturi državnog sistema. Tako i o Vojsci. Zato su sve druge oružane formacije (snage), na teritoriji suverene države, dokle seže njena međunarodno priznata (suverena) i integralna teritorija - nezakonske i nelegalne. Nemaju - legitimnost. Ne samo u domicilnom (domaćem) nego i u međunarodnom pravnom poretku (sistemu). Samo Vojska postavljena na osnovama Ustava i Zakona o Vojsci, ima - državni legitimitet. Ona je jedino - legalna.

Drvar: Vrhunac propagandne promocije partizanskog maršala

U okviru Savezničke specijalne operacije i zamene amrijskog generala Mihailovića partizanskim maršalom Titom na vojnopolitičkoj sceni, britanski premijer V. Čerčil naređivao je (1.4.1944) svom ministru spoljnih poslova A. Idnu: “Sastavićete Kralju (jugoslovenski, Petar II) dobru deklaraciju, nateraćete ga da razreši dužnosti Purića (predsednik Vlade) i prekine svaku vezu sa Mihailovićem (vojni ministar, načelnik štaba VK i pomoćnik Vrhovnog komandanta); zatim ćete ga prisiliti da obrazuje vladu za nuždu na koju Tito neće popreko gledati. Tako nam bar ostaje mršava nada da ćemo kroz nastupajućih 5-6 nedelja izgraditi most između njih dvojice...” (Drugi svetski rat, t. 5, s. 456) pa će tako, kao “šlag na tortu”, uslediti nemačka Operacija “Konjički skok” (“Reselsprung”, 25.5-6.6.1944).

Pomen generalu Mihailoviću na Crnogorskom primorju

0
Ravnogorci, potomci boraca JVuO i poštovaoci Ravnogorskog pokreta danas su u nekoliko hramova i manastira duž crnogorskog primorja prisutvovali pomenu besmrtnom komandantu kraljeve vojske generalu Dragoljubu Mihailoviću i njegovim saborcima. U manastiru Reževići nadomak Petrovca na Moru, jednom od najznačajnijih paštrovskih manastira parastos generalu Draži i njegovim stradalim i upokojenim borcima održan je danas, 17. jula, u 9 časova. Veliko prisustvo građana ovom događaju dokazuje da mnogobrojne srpske žrtve iz ovih krajeva nisu zaboravljene a njihovi potomci dostojanstveno i uz veliko poštovanje održaše svečani pomen svojim precima i njihovom slavnom komandantu.

KO SU BILI SRBI 1914. – MILOŠ KOVIĆ

0
Srbija je bila mnogo zavisnija od Austro-Ugarske nego danas od EU, ali 1914. se odupirala naređenjima koja su dolazila iz Beča. U vremenu u kome je zaista važno obeležiti stogodišnjicu početka Prvog svetskog rata mi od naše države dobijamo prilično zbunjene signale. Ukoliko se dogodi ono što se dogodilo sa Njegošem, to neće biti dobro, a šteta bi ovoga puta mogla da bude i veća, kaže Miloš Ković, istoričar, urednik knjige Srbi 1903-1914 u tri toma, čiji je prvi tom sa podnaslovom Intelektualna istorija predviđen da se pojavi na jesen ove godine.

Svedoci: Fireru bili isti Draža i Tito

0
Svedoci u procesu rehabilitacije generala Dragoljuba Mihailovića osporavaju presudu o saradnji sa okupatorima. Bojan Dimitrijević i Kosta Nikolić dokazuju da su i 1943. Nemci insistirali na uništavanju četnika PARALELNO sa procesom za vraćanje časti i ugleda komandantu Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljubu Draži Mihailoviću, koji se vodi u Višem sudu u Beogradu, u Prvom osnovnom sudu u prestonici teče postupak za utvrđivanje njegove smrti. Kako se očekuje, ovaj sud bi uskoro trebalo da mu postavi staraoca, koji će u tom procesu zastupati njegove interese.

Drvar: Vrhunac propagandne promocije partizanskog maršala

0
U okviru Savezničke specijalne operacije i zamene amrijskog generala Mihailovića partizanskim maršalom Titom na vojnopolitičkoj sceni, britanski premijer V. Čerčil naređivao je (1.4.1944) svom ministru spoljnih poslova A. Idnu: “Sastavićete Kralju (jugoslovenski, Petar II) dobru deklaraciju, nateraćete ga da razreši dužnosti Purića (predsednik Vlade) i prekine svaku vezu sa Mihailovićem (vojni ministar, načelnik štaba VK i pomoćnik Vrhovnog komandanta); zatim ćete ga prisiliti da obrazuje vladu za nuždu na koju Tito neće popreko gledati. Tako nam bar ostaje mršava nada da ćemo kroz nastupajućih 5-6 nedelja izgraditi most između njih dvojice...” (Drugi svetski rat, t. 5, s. 456) pa će tako, kao “šlag na tortu”, uslediti nemačka Operacija “Konjički skok” (“Reselsprung”, 25.5-6.6.1944).

Popularni članci

Momčilo Gavrić – najmlađi vojnik Prvog svetskog rata

0
Branislav Gavrić otkriva istinu o ocu Momčilu, najmlađem vojniku Prvog svetskog rata: Grci mu postavili zlatnu ploču na Krfu. Proživeo golgotu i u ratovima i u miru Još malo pa će proći pun vek od početka Prvog svetskog rata, a po najmlađem savezničkom vojniku Momčilu Gavriću u Srbiji se ne zove nijedna ulica, škola ili kasarna. Rođen je u maju 1906, a u avgustu 1914. postao je ratnik. Učestvovao je u Kolubarskoj bici, albanskoj golgoti, ranjen je na Kajmakčalanu, učestvovao u proboju Solunskog fronta i demobilisan je sa dvanaest godina kao najmlađi podnarednik na svetu. Momčilo nema spomenik čak ni u rodnoj Trbušnici, gde mu se sudbina prelomila kad je Hrvatska domobranska 42. divizija Austrougarske vojske izmasakrirala njegove roditelje, sedmoro braće i sestara i baku. - Velika dobrotvorka Lejdi Pedžet zvala ga je srpski vitez. Grci su mu postavili zlatnu ploču na Krfu. Francuski predsednik Miteran mu je 1985. dodelio orden, a general Lepardije je rekao: "Šteta što niste bili francuski vojnik, imali biste spomenik na Jelisejskim poljima" - kaže Branislav Gavrić, sin najmlađeg vojnika u 33 vojske koje su učestvovale u Prvom svetskom ratu. O tragediji i podvizima Momčila Gavrića počelo je stidljivo da se govori tek osamdesetih godina prošlog veka. Heroj je umro 1993, a o njegovim stradanjima posle ratova i danas se ćuti.

Komentari