Dragoljub Jovanović, MEDALJONI, I-IV, priredili dr Nadežda Jovanović, Goran Babić i Slobodan Gavrilović,Službeni glasnik,Beograd 2008

0

  Dragoljub Jovanović (1895-1977) jeste vanredna ličnost u savremenoj srpskoj istoriji. Piroćanac, koji se školovao u Beogradu i Francuskoj, a doktorirao na Sorboni. Doktor nauka koji se, na predlog Slobodana Jovanovića, vratio u domovinu i postao profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Naučnik, koji nije bio jedan od onih koji sede u kabinetu i pišu radove, već se, nakon većeg broja predavanja održanih u unutrašnjosti, uhvatio u koštac sa problemima koje je upoznao na terenu, boreći se za bolji položaj srpskog seljaka. Političar, koji se kritički odnosio prema svakom režimu, i u monarhiji i u republici, pa robijao u vreme oba uređenja. Lider Saveza zemljoradnika Srbije i Narodne seljačke stranke; Dragoljub Jovanović je nakon ubistva hrvatskih poslanika u jugoslovenskoj skupštini 1928. jedini od srpskih političara prisustvovao njihovoj sahrani. Bio je tvorac Manifesta slobodnih Srbijanaca kojim se davala podrška Hrvatima; nešto kasnije, nakon jednog predavanja održanog studentima, izveden je pred Državni sud i 1932. izbačen sa fakulteta. Ponovo je uhapšen 1938. i proveo je 14 meseci u srpskom Sibiru – Sandžaku. Kao političar, Jovanović je spajao teško spojivo – najjača njegova uporišta bila su  u Vojvodini i na jugu Srbije. Nakon oslobođenja Beograda od Nemaca 1944, Jovanović je sa svojom strankom pristupio Narodnom frontu, a 1945. ponovo je postao profesor Pravnog fakulteta. Međutim, zbog kritičkog mišljenja, ponovo je izbačen sa faulteta 1946, a naredne godine uhapšen i osuđen na devet godina robije, koju je izdržao u Sremskoj Mitrovici, deleći sudbinu sa svim političkim krivcima, od pripadnika JVuO do šiptarskih pobunjenika – balista.

Na robiji, u samici, Jovanović je počeo da zapisuje svoja sećanja na ljude i događaje. Upravo tu su se začeli njegovi rukopisi i budući Medaljoni, na kojima će intenzivno raditi od 1955, nakon izlaska sa robije. Medaljoni, portreti ljudi sa kojima se Jovanović tokom školovanja, bavljenja politikom i u robijaškim danima sretao, pisani su za vreme njegovog robijanja, bez dokumenata i literature. Izvor su mu bili samo lično sećanje i iskustvo.

 U četiri knjige (u formi medaljona), D. Jovanović oslikava vreme u kome je živeo i borio se protiv raznih struktura i ideologija. Bogata paleta likova koju pruža (blizu 400 ličnosti) predstavljena je sasvim ličnim pristupom. Ne ulazeći previše u njihov javni život i ulogu koja je manje-više poznata čitaocu, on je ličan, ponekad čini se i intiman, pokušavajući katkad da pronikne i u dušu nosioca medaljona, te time otkrije uzroke njegovih postupaka i ponašanja. Bez ogorčenja, piše i o svojim privremenim saputnicima, o ljudima koji na njega nisu ostavili pozitivan utisak i o onima koji su bili i njegovi protivnici. Portreti se, što je kuriozitet, pružaju od minornih ličnosti do predsednika Vlada i ministara. Suprotnim pravcem, od predsednika stranaka, do njenih predstavnika u najmanjim sredinama, prilikom čega istom lakoćom i jednostavnošću autor rečima slika portrete i doktora nauka i seljaka, i predsednika Vlade i njegovog običnog glasnogovornika u unutrašnjosti. Medaljoni su pisani u prvom licu i kroz njih se provlače i svi usponi i padovi, nade i razočarenja samog autora i stranke kojoj je pripadao.

Prva knjiga Medaljona, podeljena na 6 poglavlja, sadrži portrete 92 ličnosti, od Jovanovićevog odrastanja i slike rodnog Pirota, do školovanja u Beograda i Francuskoj, uz slikanje ličnosti njegovih vršnjaka i profesora. Kada piše o svom školovanju u Francuskoj, on posebno odvaja društvo i uticaje; piše o svom boravku u Parizu s Francuzima i u Parizu s Srbima. Po povratku u KraljevinuSHS, pišući o periodu svog boravka i rada na Pravnom fakultetu, autor daje niz slika ličnosti koje su oblikovale tadašnju politiku Kraljevine. Počevši sa svojim školovanjem i nadgradnjom, pa do ulaska u politiku, D. Jovanović upoznaje (i opisuje) veliki broj uglednih ličnosti, poput: Jovana Dučića, Slobodana Jovanovića, Koste Kumanudija, Jovana Cvijića, Viktora Novaka, Nikolaja Velimirovića i drugih.

 U drugoj knjizi, sa 90 portreta, Jovanović između ostalog opisuje ličnosti sa kojima se sretao i sarađivao delujući unutar Saveza zemljoradnika Srbije, praveći distinkciju između levih i desnih zemljoradnika.

Treća knjiga je veoma vredna, jer su u njoj, među 104 medaljona, sadržana i Jovanovićeva viđenja većine predsednika Vlada, brojnih ministara i značajnijih političkih figura Kraljevine. U ovoj knjizi opisano je i Jovanovićevo učešće u političkom životu Jugoslavije, počev od njegove uloge među levim zemljoradnicima. Za vreme koalicione borbe protiv režima unutar Udružene opozicije (drugo poglavlje), autor se bavi istaknutim srbijanskim opozicionarima (Ljuba Davidović, Milan Grol, Dragiša Cvetković), ali i prečanima (Vlatko Maček, Ante Trumbić, Joza Smodlaka, Sekula Drljević). Knjiga obuhvata stvaranje Narodne seljačke stranke 1940. i opisuje njene prvake, kao i delovanje u predvečerje svetskog rata. U petom poglavlju, koje nosi naziv Rat i okupacija,  izneseno je Jovanovićevo viđenje najbitnijih ličnosti Srbije u periodu 1941-1944. Tu su portreti Nedića, Ljotića, Broza. Upečatljivo je nedostajanje D. Mihailovića.

U Drugom svetskom ratu su izginuli mnogi prijatelji i saradnici D. Jovanovića, uglavnom u partizanskim redovima. Autor opisuje njihove ličnosti i beleži njihove sudbine. Neretko, on pokušava da objasni i zašto su oni stupili  baš u ovaj ili onaj pokret.

Nova vlast i njeni nosioci tema su četvrte knjige. Bavi se, na početku, Jovanovićevim prijateljima i poznanicima koji su za vreme rata pripadali partizanskom pokretu i NOVJ, a zatim, u drugom poglavlju, prelazi na nosioce vlasti, njihove pomagače, ali i opoziciju i otpadnike. U ovom poglavlju sadržan je pogled autora na sve ključne ličnosti ovog doba: P. Stambolića, M. Markovića, K. Popovića, M. Pijade, E. Kardelja, A. Rankovića, I. Šubašića, M. Đilasa, V. Dedijera i mnoge druge. Na robiji, koju zbog neslaganja sa režimom oko pojedinih pitanja Dragoljub Jovanović izdržava od 1947. u Mitrovici, sreće se sa još mnogim istaknutim figurama. Kao i optužnica, i Jovanović svoje sapatnike razvrstava u više kategorija: saradnike okupatora, protivnike okupatora i protivnike novog režima (kojima, delom, i sam pripada). Najzad, on ne zaobilazi ni branioce novog režima koje upoznaje u robijaškim danima. Nekoliko medaljona u četvrtoj knjizi posvećeni su i pojedinim ličnostima koje utisak na autora ostavljaju po njegovom izlasku sa robije.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                              Medaljone Dragoljuba Jovanovića, koji su se pred čitalačkom publikom prvi put pojavili u dve knjige (1973, odnosno 1975), kritičari su ocenili kao ˝jedinstveno i monumentalno delo˝ dajući mu zamerku oko njegovo suviše ličnog pristupa. Jovanović je odgovorio da je baš tako, lično, i želeo da se izrazi. Štampao ih je i izdao u sopstvenoj režiji. Posle skoro trideset godina, izašla je (2005) i treća knjiga, koju je priredila dr Nadežda Jovanović. Prvi put, u izdanju Službenog glasnika, objavljene su u minuloj godini sve četiri knjige, čime je popunjena značajna praznina, uzrokovana Jovanovićevim ustručavanjem da se objave njegovi rukopisi o ličnostima koje su se tada nalazile na visokim državnim funkcijama, u sistemu koji je i njega smestio iz brave.

Obimno i vredno delo Dragoljuba Jovanovića, izdato u celini, obogatili su saradnici Instituta za savremenu istoriju i Centra za kritičko mišljenje mnogim korisnim dopunama i tumačenjima. Njihovim radom, u napomenama su dati opširniji podaci o ličnostima koje autor pominje, a na kraju svakog medaljona urađena je kraća, dopunjena biografija njegovog nosioca. Izdanje je opremljeno i indeksom imena, što olakšava korišćenje knjige svima koji je budu čitali, prvenstveno istraživačima. Ovako dopunjeni, celoviti Medaljoni Dragoljuba Jovanovića, od nemerljivog su značaja za istraživače koji se bave savremenom istorijom.

 

Nemanja Dević

 

Sabrana dela Dragoljuba Jovanovica, komplet 1-16

 

Izdavač : Sluzbeni glasnik
Godina : 2008.
Povez : tvrd 

* Medaljoni I
* Medaljoni II
* Medaljoni III
* Medaljoni IV
* Politicke uspomene – registar licnih imena
* Politicke uspomene – Uspravno!
* Politicke uspomene – Robijo, majko!
* Politicke uspomene – Opozicija – rpbija
* Politicke uspomene – Otpor i kazna
* Politicke uspomeme – Mezza voce
* Politicke uspomene – Uzlet u buri
* Politicke uspomene – Iskusenja
* Politicke uspomeme – Iskustva
* Politicke uspomene – Propovedi
* Politicke uspomene – Saznanja
* Politicke uspomene – Zanosi