Tajna blaga kralja Petra II – Dušan M. Babac i Aleksandar M. Ognjević

0

 

EZvk9kpTURBXy84NWRlZjMyNjc3Y2U3NzRjNDExYzkyZGUxM2IwOGYwZi5qcGeRlALNBLAAwoGhMQI

 

 

 

 

Titov sef?

 

 

Izdavačka kuća „Evro buk” iz Beograda objavila je knjigu Dušana M. Babca i Aleksandra M. Ognjevića „Tajna kraljevskog blaga”. Autori govore o prenosu zlata u Englesku (maj 1939), prenosu zlata iz Engleske u SAD (1940), prenosu zlata u SAD preko Švajcarske (1939/1940), prenosu zlata u SAD preko Atine (1940), o sudbini blaga iz manastira Ostrog, pljačkanju zlata u Nikšiću, na Cetinju i u Herceg Novom…

Na propast Kraljevine, ističu autori, ukazivao je rđav odnos kneza Pavla, ne samo prema kraljici Mariji (koja je naposletku bila dovedena u situaciju da 1937. trajno napusti zemlju) i kralju Petru, već i prema ubedljivo najpopularnijem srpskom političaru još od Pašića – Milanu Stojadinoviću. Ovakav stav kneza vođen je ličnom sujetom i političkom ambicijom. Stojadinović je, pored velikog ekonomskog uspeha, bio i nadomak rešenja hrvatskog pitanja (uz dogovor s Italijanima) formiranjem srpskih banovina kao protivteže povećanja hrvatske autonomije. To je sve upropastio knez Pavle formiranjem proširene Banovine Hrvatske 1939, na štetu srpskih interesa, zahvaljujući novom marionetskom predsedniku vlade Dragiši Cvetkoviću.

Što se tiče bekstva mladog kralja, stvari bi trebalo posmatrati objektivno i u datom istorijskom kontekstu. Šta bi bilo, pitaju se autori, da je sedamnaestogodišnji kralj Petar II ostao u svojoj kraljevini dok sa svih strana (osim iz Grčke i Albanije) traje napad 35 neprijateljskih divizija? Kroz kakvu je vrstu poniženja prolazio mnogo iskusniji belgijski kralj Leopold III, i od Nemaca, i od saveznika? Većina o tome, najverovatnije, ništa ne zna, ali zato mnogi imaju hrabrosti da Karađorđevog unuka, sedamnaestogodišnje dete, nazivaju izdajnikom. Šta bi bilo sa kraljem Petrom manje od godinu dana kasnije, sa svim onim nemačkim besom oko vojnog puča od 27. marta koji je sprao opštenarodnu sramotu zbog potpisivanja Trojnog pakta, uz nezapamćenu podršku srpskog naroda? Pa kralj bi prošao verovatno gore od patrijarha Gavrila i Sv. Nikolaja ohridskog i žičkog, pišu autori knjige.

Kralj Petar II i kraljevska vlada našli su se u egzilu u Londonu, rame uz rame sa holandskom kraljicom Vilhelminom, norveškim kraljem Hakonom, grčkim kraljem Đorđem, velikom vojvotkinjom od Luksemburga, francuskim generalom De Golom, vladama Belgije, Poljske i Čehoslovačke. Ove vladare niko nije smatrao kukavicama ili izdajnicima u njihovim porobljenim otadžbinama. Naprotiv, oni su predstavljali tračak nade u skoru slobodu.

Kralj Petar je dugo vremena u egzilu isticao da mu je namera da se vrati u Jugoslaviju i bori na čelu svoje vojske do oslobođenja zemlje. Od toga nije odustajao ni onda kad je, u nepovoljnim međunarodnim okolnostima, ta želja postala gotovo neostvariva. Kada je zahtev da ode u zemlju i stavi se na čelo boraca generala Mihailovića prvi put postavio britanskoj vladi, Čerčil ga je odvratio od toga iz bezbednosnih razloga, navodno, strahujući za njegov život.

Što se tiče mita o tonama „narodnog zlata”, koje je kraljevska porodica ponela sa sobom bežeći iz zemlje, on je već veoma detaljno obrađen u knjizi „Novac u Jugoslaviji za vreme Drugog svetskog rata” (2000), čiji je autor predratni i poratni činovnik Narodne banke Miodrag Ugričić.

Od 204 sanduka zlata filijale Narodne banke u Užicu, tvrde autori, Italijani su u aprilu i maju 1941. zaplenili 179 sanduka sa 8.393 kilograma čistog zlata. Od preostalih 25 sanduka, Nemci su u manastiru Ostrog uzeli četiri, jedan četnici, osam je ponela vlada, a šest generalitet, jedan je ukraden i pet je otela Ozna posle rata.

Zlato, spakovano u osam sanduka, koje je jugoslovenska vlada ponela sa sobom iz Nikšića, kada je 15. aprila vojnim avionom napuštala zemlju, neposredno po prispeću u Kairo, poslato je Južnoafričkoj rezervnoj banci, Durban, za Englesku banku, koja ih je obračunala i stavila na raspolaganje jugoslovenskoj vladi 27. oktobra 1941. Reč je o 13.995,713 finih unci zlata. Šest sanduka zlata generaliteta, koje su sa nikšićkog aerodroma, 16. aprila 1941, poneli neki viši oficiri, nije predato ni jugoslovenskoj vladi, ni Engleskoj banci, oficiri su ga zadržali pod svojom kontrolom.

Kada je 29. novembra 1945. Ustavotvorna skupština usvojila deklaraciju o proglašenju republike, ukinuta je monarhija u Jugoslaviji, a Petar II Karađorđević, sa celom dinastijom, lišen je svih prava. Prvih godina posle gubitka krune, kralj je živeo od 40.000 funti, koje je dobio od svoje vlade, i 30.000 funti svoje ušteđevine. Kada je para ponestalo, početkom pedesetih godina prošlog veka, kralj je počeo da prodaje porodične dragocenosti, koje je uspeo da iznese iz zemlje.

 

http://www.politika.rs/sr/clanak/373662/Tajna-blaga-kralja-Petra-II