OPERACIJA „MIHAILOVIĆ“ 6 – 7. DECEMBAR 1941.

0

%d0%bf%d1%80%d0%b5%d1%83%d0%b7%d0%b8%d0%bc%d0%b0%d1%9a%d0%b5

Na žalost ni posle 40 godina od pojave ove knjige u srpskoj istorijografiji malo se šta promjenilo. Za razliku od Tomaševića pregovori u Divcima u većem dijelu „srpske istorijografije“ još uvijek se tretiraju  kao dokaz Mihailovićeve kolaboracije i izdaje.

Samim tim i događaji koji su usledili i koji su se desili 6 i 7. decembra 1941. kada su pripadnici njemačke 342. divizije izveli operaciju „Mihailović“, koja je bila usmjerena na opkoljavanje i uništavanje Mihailovićevog štaba i njegovih snaga na Ravnoj Gori bili su od strane zvanične „srpske istorijografije“ (čast izuzecima) nezabilježeni ili u najboljem slučaju minimizirani.

Lekciju tadašnjoj zvaničnoj (srpskoj) istorijografiji i istorijskim autoritetima poput pokojnog dr Jovana Marjanovića ili dr Branka Petranovića, očitao je jedan Hrvat, rođen na Pelješcu 1908, dr ekonomskih nauka, Jozo Tomašević, koji se tek sedamdesetih godina počeo zanimati za istorijat Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji.

Ovdje prenosimo samo dio iz njegove pomenute knjige koja se odnosi na operaciju „Mihailović“ i napominjemo da je od tada još mnogo drugih dokumenata potvrdilo da su njemačke snage u kasnu jesen 1941. uložile veliki napor da likvidiraju Mihailovića i njegove snage otpora.

„Operacija „Mihailović“[1] izvedena je 6. i 7. decembra (1941.). Mihailović je 6. decembra bio u kući majora Aleksandra Mišića[2] u Struganiku, s grupom svojih ljudi. Izgleda da su bili izdani i opkoljeni, ali je Mihailoviću uspjelo pobjeći. Dva njegova saradnika, majori Mišić i Fregl (Slovenac Ivan Fregl), bili su uhvaćeni i kasnije stijeljani…“[3]

felj

„Njemačke komande u Srbiji nisu se slagale u tome koliko je operacija „Mihailović“ zapravo uspjela: izvještaj 342. pješadijske divizije, koji sumira operacije, smatra da grupa oko Mihailovića nije likvidirana, ali da je razbijanje njenog komandnog mjesta bio ozbiljan udarac.[4] Bader, glavni komandant Srbije, uvjereniji u uspjeh, mislio je da je „Mihailovićeva grupa“ razbijena, ali je ipak raspisao ucjenu od 200.000 dinara na Mihailovića nadajući se da će ga uhvatiti.“[5]

O ovom događaju danas se zna mnogo više.  O njemu su pisali istoričari mlađe generacije. Svakako da ovaj preneseni tekst iz knjige dr Joza Tomaševića, napisan prilično korektno perom jednog hrvatskog iseljenika stručnjaka u oblasti ekonomije, kojem je istorija bila više hobi, nema onu spektakularnost, koju je imao daleke 1975. Ipak za sve one istoričare koji su ostali dosledni sledbenici Titoističke istorijske škole on još uvijek predstavlja „revoluciju“, sa kojom se oni sve teže mogu nositi.

images

 

redakcija www.savremenaistorija.com

 

 

 

 

[1] Operacija “Mihailović”, koju su izveli pripadnici njemačke 342. divizije  imala je za cilj zarobljavanje Mihailovića i njegovog štaba, kao i razbijanje uništenje njegovih snaga na terenu južno od Valjeva.

[2] Sin vojvode Živojina Mišića

[3] Jozo Tomašević, Nav. djelo, str.182

[4] Prilikom akcije ubijen je jedan četnički oficir i 11 ljudi, a zarobljeno je 7 oficira (uključujući Mišića i Fregla), 475 četnika i dvije žene, a Nijemci su došli do veće količine ratnog plijena. (Prema izvještaju njemačke 342.  pješadijske divizije mikrofilm T 501, rola 246, kadrovi 732 – 773)

[5] Jozo Tomašević, Nav. djelo, str.182-183.