Ekskluzivno! – Drugi svetski rat u Kraljevini Jugoslaviji 1943: Radnici i nameštenici pristupaju Ravnogorskom pokretu

0

Mi, delegati radničkih sindikata,

sa zadovoljstvom smo konstatovali da je Ravnogorski pokret već od početka svoga rada i u osnovnim svojim načelima posvetio ozbiljnu brigu radničkom pitanju, i da je to pružilo široku osnovu za rad na reformi socijalnog zakonodavstva, koje više neće biti rađeno za vas, a bez vas, i mimo vas, već u punoj saglasnosti s nama, vašim predstavnicima. Taj rad smo srećno počeli i čvrsto verujemo da ćemo ga sretno, i u saglasnosti, završiti”.

Dok u obraćanju radnicima i nameštenicima u Kraljevini Jugoslaviji Izvršnog odbora Centralnog nacionalnog komiteta kaže se da on “jednodušno i postojano stoji na gledištu da Ravnogorski pokret mora biti prožet demokratskim duhom, a sav naš javni život ima se osnivati na demokratskim načelima, koja moraju doći do izražaja u državnom, političkom, društvenom i ekonomskom uređenju zemlje.

radniciMi želimo demokratiju u kojoj će da se odgoji nov čovek, kome demokratija neće biti prazna i lažna reč, već puna magijske snage i dinamike, sposobna da obnovi svet  i ljudsku civilizaciju, kome će demokratija biti cilj života, zasnovanog na moralu i istinski hrišćanskoj etici. Taj novi čovek ima da bude podjednako seljak, radnik i intelektualac”.

Tako Izvršni odbor CNKJ podseća radnike i nameštenike da su to “osnovne  linije” na kojima Ravnogorski pokret želi da, u zajednici sa pretstavnicima radničkih sindikata, izradi sve projekte za novo socijalno zakonodavstvo, koje će od radnika  da stvori ravnopravnog i zadovoljnog člana zajednice na dobro Kralja i Otadžbine. Stoga je Ravnogorski Pokret, koji vodi brigu o svim društvenim redovima podjednako, koji je u svoj osnovi  nacionalni program na dostojno mesto stavio pitanje socijalne pravde, koji je “vama, radnicima i nameštenicima, posvetio punu pažnju i otvorio svoje redove, s punim pravom zaslužio da se nazove opštim narodnim pokretom”, i kaže:

“U našim dosadanjim proglasima mi smo se obraćali celokupnom  narodu, danas se obraćamo vama, da bi vas upoznali sa našim staranjem oko rešenja pitanja koja vas neposredno interesuju.

Naša briga za ta pitanja nije tek od danas. Ona nas je pratila kroz sve borbe, kroz koje smo prošli od dana kada je okupator stao na naše nacionalno tlo. Naše misli bile su uz vas i onda kad smo, pod najtežim prilikama koje su zemlju zadesile, morali da primimo nametnutu nam borbu sa komunistima-partizanima koje su vodili tuđinci i probisveti, a koji su smerali da, bez obzira na narod, na njegove žrtve i njegove težnje, uzmu vlast po svaku cenu, i da od naše Otadžbine stvore poprište za tuđinske eksperimente koje su naš narod i njegovi najbolji sinovi životima plaćali.

Vaši su delegati koje su nam uputili vaši sindikati, imali priliku da se potpuno upoznaju sa ovim osnovnim linijama Ravnogorskog Pokreta i da se o tom staranju uvere.

Već u projektu od 28. juna 1941. godine O preuređenju države zauzeto je o odnosu rada i kapitala ovo gledište:

“Rad ima da bude osnov, cilj i smisao života svakog čoveka, ali i da bude pravilno nagrađen prema kvalitetu i kvantitetu; kapital ima da bude sredstvo  kojim će narod da ostvaruje svoju istorijsku misiju na polju narodne privrede, narodne kulture i narodne odbrane, te obezbedi svoj narodni opstanak, ali i nosilac kapitala i kapitalizma ima da bude u prvom redu država.

“I privatni kapital je narodna imovina, i ima da bude pod zaštitom, ali i pod nadzorom države, te da i on posluži dobru naroda i zajednice.”

“Država ima da stvori svakom svom državaljaninu mogućnost rada i zarade, te da svakog osigura za slučaj starosti, bolesti i iznemoglosti.”

“Sloboda ličnosti, lične inicijative i lične imovine ima biti svakom državljaninu zakonom  obezbeđena, samo ta sloboda ne sme biti zloupotrebljavana ni iskorišćavana ni na štetu drugog čoveka ni na štetu zajednice.”

U projekat od 30. maja 1942. godine O društvenoj pravdi i obnovljenoj Otadžbini, odmah posle seljaka, kao najbrojnijeg i onog koji je, kako u ranijim borbama za narodno oslobođenje, tako i u ovoj današnjoj, uzeo najjačeg učešća, stavljen je radnik, a za rešenje radničkog pitanja postavljena su ova osnovna načela.

1. Radnika treba za njegov posao osposobiti

1/  “Opštom školom koja valja da mu otvori što šire vidike u svet i u život, i da ga učini ravnopravnim članom društvene zajednice;

2/ stručnom školom  u kojoj valja da se spremi za svoj poziv i svoj posao;

3/ stručnim kursevima kojima će država davati sva sredstva, i za koje će radnici, ukoliko bi morali napuštati svoj redovni posao, dobivati punu platu, a ako idu izvan svog boravišta, i putne troškove i pomoć;

4/ bibliotekama  i čitaonicama koje država ima da otvara i izdržava u svim gradovima i industriskim centrima, a privatna industrijska preduzeća pri svojim radionicama, i koje imaju biti pristupačne svakom radniku, a snabdevene delima, u prvom redu stručne, a onda i opšte prirode;

5/ stručnim predavanjima koja valja da održavaju stručna i osposobljena lica, ali i sami radnici;

6/ nagradama koje će davati kako država tako i pojedina preduzeća za svaki stručni pronalazak, za usavršavanje u poslu i za naročitu revnost.”

2. Rad mora biti dostojno i pravedno nagrađen

1/ ”Minimum za opstanak mora biti obezbeđen svakom radniku  u njegovoj plati, bio on radnik  u državnom, samoupravnom ili privatnom preduzeću, ili poslu. Taj minimum mora biti dovoljan da obezbedi opstanak i život radnika i njegove porodice;

2/ Iznad minimuma svaki rad mora biti plaćen prema njegovoj istinskoj vrednosti;

3/ Radnik mora da dobije udeo u čistoj dobiti preduzeća srazmerno uloženome trudu i postignutom  uspehu;

4/ Svaki radnik mora biti obezbeđen za slučaj starosti, iznemoglosti i smrti, te za slučaj poslovne nezgode. U tome cilju biće dosadanji Zakon o osiguranju radnika od 14. maja 1922. bolje prilagođen potrebama radnika i nameštenika, i oslobođen svih onih zakonskih i statutarnih odredaba koje su omogućavale stvaranje birokratskog duha u radničkim socijalnim ustanovama.

5/ Svaki radnik koji ima više od troje dece ima pravo da mu sva preko troje dece budu školovana  o državnom ili samoupravnom trošku, ili o trošku preduzeća kod koga je radnik proveo bar 10 godina na poslu, i to prema sposobnostima koje deca pokažu.

6/ Za slučaj smrti radnika, porodica tj. majka, žena i deca, ako nemaju svog imetka, ili ne mogu da rade, moraju imati obezbeđen minimum  za opstanak”.

3. Uslovi života i rada

“Stanovi radnika i sve radničke ustanove moraju biti savremeno uređene a radniku obezbeđen bolji život.

Radno vreme i higijenski uslovi u radionicama i poslovnicama moraju biti podešeni ne samo svrsi posla, nego i tome da se što više štedi snaga radnika i obezbedi njegov život”.

(Vojni arhiv MO Srbije Reg. br. 22/3, K-2, VK-V 94-a, u vezi i  23/4, K-12, VK-P-129)

 

Avgusta 1943. god.                  Za Ravnogorski Pokret:

Draža Mihailović, sr

 

(Sleduju potpisi članova Izvršnog odbora

CNKJ i  delegata radničkih sindikata,

čija imena, iz razumljivih razloga, nisu

objavljena.)