Dr Miloš Ković – Vrli novi svet zahteva novu istoriografiju – Pred stogodišnjicu Prvog svetskog rata

0

Ako malo razmislimo, razumećemo da ipak ne bi trebalo da se žestimo zato što dostignućadanašnjih istoričara sa Zapada u svemu ne odgovaraju „istinama” iz naših udžbenika istorije, pisanih u nekim davnim, prohujalim vremenima. To, međutim, ne znači da danas nije na delu temeljna revizija istorije Prvog svetskog rata. Srbi su samo manji deo te priče. Vrli novi svet zahteva novu istoriografiju.

Počevši od ujedinjenja Nemačke i propasti Sovjetskog Saveza, svedoci smoponištavanja svih ključnih posledica Prvog svetskog rata i konačnog urušavanja versajskog sistema. Nema više Čehoslovačke i Jugoslavije, multietničkih država formiranih da bi suzbijale moć Nemačkei Sovjetskog Saveza. Polako, ali sigurno, Nemačka i države njenih tadašnjih (i današnjih?) saveznika preuzimaju glavnu reč u EU.Uz sve to, Srbi su se, u ratovima iz devedesetih godina prošlog veka, našli na „pogrešnoj strani”. Poraženima se ne oduzimaju samo suverenitet i teritorije, nego im se utiskuje i žig krivice.

U evropskoj istoriografiji se, uostalom, već postepeno prelazi od politički korektnog izjednačavanja krivice obe strane ka upiranju prstom ne samo na Srbiju, nego i naglavne članice Antante, kao glavne izazivače rata. Takvi su, na primer, zaključci najnovije knjige profesora s Kembridža, Kristofera Klarka(„Mesečari: Kako je Evropa krenula u rat 1914”).

Kada je o Srbima reč, Klarknas u svojoj knjizi, pored ostalog, uveravada se posle Srebrenice mora drugačije razmišljati o srpskom nacionalizmu iz 1914; Sarajevski atentat Klarkporedi s napadom na američki Svetski trgovinski centar 11. septembra 2001, a Pašićevu Srbiju iz 1914. sa Asadovom Sirijom iz naših dana.

Na državnicima je da razumeju suštinske promene u međunarodnim odnosima, a na istoričarima da trezveno razmenjuju argumente i dokaze. Sada i ovde je, čini se, važnije da seupitamokakve su to ideje vodile Srbe1914, nego dauvređeno nabrajamo imena i nepodopštine današnjih „revizionista” istorije Prvog svetskog rata. Bar kada se govori otadašnjim vodećim pripadnicima srpskihupravljačkihelita, o vođi radikala Nikoli Pašiću, prvaku samostalaca Ljubi Stojanoviću, vođi naprednjaka Stojanu Novakoviću, ili prvim ljudima liberala Vojislavu Veljkoviću iStojanu Ribarcu, koji su o tome ostavili jasne tragove.

Uprkos svim njihovim međusobnim razlikama, reč je o vrlo svesnoj i artikulisanoj odluci da se sačuvasopstvena, mukom stečena, nacionalna država, da se ne dozvoli da u velikim, susednim imperijama Srbi budu ponovo tretirani kao ljudi drugog reda, kao predmet nacionalne asimilacije. Svesni plebejskog, ustaničkog porekla srpske države, u otporu pred habzburškim, srednjovekovnimprincipom „Božjeg suvereniteta” pozivali su se na revolucionarni „narodni suverenitet”; suprotstavljajući se državi zasnovanoj na verskoj pripadnosti i neograničenoj vlasti vladara, pozivali su se na demokratiju, vladavinu prava i, kako se tada govorilo, „čovečanska prava”.

Verovali su da ti principi omogućavaju svakom građaninu, svakom pripadniku nacije, bez obzira na versko ili socijalno poreklo, da sačuva dostojanstvo i samosvest. Demokratiju su, konačno, tumačili i kao pravo svake, pa i brojno najmanje nacije da sačuva svoje pravo da samostalno i slobodno, bez samoproglašenih, stranih tutora, ili sopstvenih tirana, donosi odluke o sopstvenoj sudbini.

Zato u Srbiji, gle čuda, nije bilo nijedne značajne političke stranke spremne da prihvati pozive iz krugova oko Franca Ferdinandai britanskog publiciste Roberta Vilijama Siton-Votsona, da se Srbija dobrovoljno pripoji„razvijenijoj”, „kulturnijoj”, „uređenijoj” Austro-Ugarskoj.

Još je neobičnije bilo to što su tadašnji vodećisrpski intelektualci, školovani na najprestižnijim univerzitetima Zapada, od socijaliste-radikala i frankofila Jovana Skerlića, do konzervativnog liberala i anglofila Slobodana Jovanovića, suočeni s neprijateljstvom ili ravnodušnošću velikih sila sa Zapada, zagovarali okretanje Srbije ka – Rusiji.

Krajnje je vreme da se zapitamo: da li bi nas ovi ljudi priznali za svoje potomke?

 

Dr. Miloš Ković

Docent Filozofskog fakulteta u Beogradu

 

http://www.politika.rs/rubrike/Tema-nedelje/pred-stogodisnjicu-prvog-svetskog-rata/Vrli-novi-svet-zahteva-novu-istoriografiju.sr.html