Ima jedna kršna zemlja na Balkanu – Hercegovina

0

Istorija srpskog naroda prepuna je podjela i sukoba, borbi i ratova, stradanja i patnji. Hercegovina, jedna od najstarijih srpskih zemalja, nije bila pošteđena. Ime je dobila po njemačkoj riječi „hercog“ što znači vojvoda. Prvi je ovu titulu poneo Stefan Vukčić Kosača, „Herceg od Svetog Save“, vladar područja iz XV vijeka. Kroz istoriju, Hercegovina se još nazivala i Humska zemlja, Hum i Zahumlje. Korjeni srpske Hercegovine sežu u X vijek, a svoj prvi procvat doživljava u XII vijeku kao oblast pod upravom Rastka Nemanjića koji je bio vladar Humske zemlje i utemeljitelj srpske pravoslavne episkopije Zahumsko-Hercegovačke.

U XV vijeku Hercegovina pada pod vlast Otomanske imperije. Pad se dogodio tek 1482. godine, više od 20 godina nakon pada prestonice Srbije, Smedereva, i pada Bosne. Hercegovina je bila jedna od poslednjih srpskih teritorija koja je pružala otpor Osmanlijama, a među prvima se i pobunila i krenula potem slobode. U Nevesinju 1875. godine pukla je „Nevesinjska puška“ i buknuo ustanak protiv Osmanskog carstva koji se brzo proširio, izazvao srpsko-turski rat i pokrenuo tzv. Veliku istočnu krizu. Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine Srbija i Crna Gora su stekle nezavisnost dok je Hercegovina zajedno sa Bosnom okupirana od strane Austrougarske.

Nakon dolaska austrougarske okupacije, oružani otpor domaćeg stanovništva odmah je ugušen ali u Hercegovini je i dalje bila prisutna ideja otpora. Posebno su omražene bile ideje Benjamina Kalaja o jedinstvenoj multikonfesionalnoj bosanskoj naciji. Hercegovački Srbi nikada nisu prihvatili austrougarsku okupaciju, zbog čega je i jačao nacionalni pokret koji se zalagao za stvaranje države svih Srba. Nastojeći da odobrovolje i zadovolje hercegovačke Srbe, austrougarska vlast je u Hercegovini izgradila mnogobrojne škole, domove kulture, puteve i drugu infrastrukturu, a posebno je upečatljiva prva lučna kamena brana na Balkanu izgrađena na jezeru Klinje kod Gacka. Nakon sloma austrougarske okupacije i pobjede u Prvom svjetskom ratu, Hercegovina u potpunosti gubi sva obeležja posebnosti, čak i autonomije i postaje sastavni deo Kraljevine SHS, a kasnije i Kraljevine Jugoslavije.

Dvije decenije kasnije, nakon kapitulacije Jugoslavije, Hercegovina se našla u sastavu ustaško-fašističke tvorevine Nezavisne Države Hrvatske i dočekala najteže trenutke u svojoj istoriji. Tragična drama srpskog naroda Hercegovine, započeta stvaranjem NDH, učinila je ovaj krševiti kraj arenom najgnusnijih zločina koje je zapamtila svjetska istorija, ali i kolijevkom prvog masovnog ustanka protiv fašističke tiranije u porobljenoj Evropi.

Ono što su podivljale ustaške horde počinile u proljetnim i ljetnim pokoljima hercegovačkih Srba 1941. godine, prevazilazi bestijalnost najsvirepijih zločina koje je istorija zapamtila. Puščani metak bio je Božija blagodet.

Ustaško-muslimanski teror sedmicama se odvijao u cijeloj Hercegovini. Najsvirepiji zločini dogodili su se u mjestu Pridvorica kod Gacka i Koritima kod Bileće. Na monstruozan način poubijani su svi mještani, a cijela sela su istrijebljena i uništena. Nije se dugo čekalo na odgovor Hercegovaca koji su hrabro stali u odbranu zemlje Svetog Save. U noći između 5. i 6. juna, mještani pograničnih sela prema Crnoj Gori, pod komandom popa Radojice Perišića, napali su i zauzeli oružarnicu u mjestu Brljevo kod Gacka. Šestog juna 1941. godine buknuo je novi hercegovački ustanak, prva oružana pobuna protiv nacističkog režima u porobljenoj Evropi. Već 6. juna na brdu Gat zavijorila se srpska trobojka u znak prve oslobođene teritorije. Danas na tom mjestu stoji spomen-ploča koju su hercegovačkim herojima podigli zahvalni potomci. Na Vidovdan, 28. juna 1941. godine, ustanici su oslobodili opštinsko središte Avtovac, što je bila prva oslobođena opština u porobljenoj Evropi. Ustanak se proširio, a ove teritorije više nikada nisu pale u ruke nacista, ustaša i muslimana, čak ni u ovom poslednjem tragičnom ratu.

Poslije svih ratova, nedaća i stradanja, poslije Nevesinjske puške i Šestojunskog ustanka, danas Hercegovina živi u miru, u sastavu Republike Srpske. Ipak, umjesto zahvalnosti i oduženja duga prema narodu koji je za slobodu propatio najviše, Hercegovina je danas zapostavljena i zaboravljena. Gatačko, nevesinjsko, dabarsko i druga polja već godinama skupljaju korov. Umjesto puteva do Hercegovine vas vode kozje staze na kojima uvijek prijeti opasnost od odrona ili ponora koji vas može odvesti u smrt. Privrede ovdje više nema, zapuštene i napuštene fabričke hale zjape prazne već godinama, a poljoprivredom se bave samo hrabri i odvažni. Prodefilovalo je Hercegovinom proteklih godina mnogo političara, biznismena, navodno uspješnih ljudi. Nizala su se obećanja i najavljivale investicije, ali sve je ostalo na riječima. Strpljivi Hercegovci i dalje čekaju. Pitanje je do kada će. Sigurno je, neće vječno. Najveći proizvođači struje u Bosni i Hercegovini su ovdje, bogata je Hercegovina i šumom, zemljom, vodom i još mnogo čime, ali od toga kao da nema koristi, jer su moćnici i elita odlučili da ova hrabra srpska zemlja ne zaslužuje ništa više od zaborava.

Hercegovci nikada nisu bili tako sebični. Svoje najbolje su davali drugima. Jednog od najučenijih ljudi, grofa Savu Vladislavića, poslali su u Rusiju gdje je bio uticajni diplomata, a u istoriju je ušao jer je razgraničio Rusko carstvo i Kinu. Pjesnika Jovana Dučića poklonili su srpskom narodu, da i danas uživa u njegovim mudrim stihovima. Još u bivšoj Jugoslaviji ostalo je upamćeno da je najveći broj visokoobrazovnih ljudi po glavi stanovnika imalo Gacko, malo mjesto u Hercegovini sa svega desetak hiljada ljudi, kojih je danas, iz dana u dan sve manje.

http://akademskikrug.rs/ima-jedna-krsna-zemlja-na-balkanu-hercegovina/