OPROŠTAJ SA KRALjEM – Govor Dragiše Kašikovića nad odrom Kralja Petra II Karađorđevića

0

ZBOGOM NAŠ VOLjENI KRALjU,

Opraštamo se od tebe sećajući se onog vedrog dana u septembru pre četrdeset sedam godina kada je Otadžbinom odjeknula radosna vest…: rodio se Prestolonaslednik!

ZBOGOM NAŠ PRIJATELjU,još nismo zaboravili kobnu vest iz Marselja, kada je grozni zločinac oduzeo život tvome ocu, našem velikom Kralju Aleksandru. Kao dete ostao si siroče. Ali imao si ceo srpski narod da se brine o tebi, da prati svaki tvoj korak, da se raduje svakom tvom uspehu.

ZBOGOM NAŠ MILjENI SAPATNIČE,

tešku krunu nisi dugo nosio. Došao je rat i državu uništio. Morao si u izgnanstvo. Postao si naš prvi emigrant.

ZBOGOM NAŠ RATNI DRUŽE,

u tuđini borbu si nastavio. Tvoj najbolji vojnik naš komandant je bio. Svetom se pronelo slavno ime đenerala Draže. Ti si ga unapredio, ti si ga slavio, ti si mu poverenje dao.

ZBOGOM NAŠ ČESTITI GOSPODARU,

rat se završio ali našom zemljom polja nisu cvetala. Pšenica nije dozrela među golim drvenim krstovima. Zgarišta su postala spomenici iz rata. Tužni simboli tragičnog vremena. Kao nagradu za naše milionske žrtve dobili smo lance. Svet je brzo zaboravio našu krv i naše patnje.

ZBOGOM NAŠ MILI ZEMLjAČE,

sudbina ti je trnov venac namenila. Zajedno sa tobom krst smo nosili, ali najteže breme tebi je pripalo. Nosio si ga bez roptanja, nosio si ga hrabro – karađorđevski. Nosio si ga dugo, predugo.

 

ZBOGOM NAŠ LjUBLjENI VLADAOČE,

od tebe se opraštamo u manastiru Svetog Save, daleko od Oplenca u kome počivaju tvoji časni preci – ustanik Karađorđe, osloboditelj Petar I, ujedinitelj Aleksandar I.

ZBOGOM NAŠ NESREĆNI IZGNANIČE,

palimo sveće i šapućemo tople molitve Svevišnjem. Tvoja čista duša odlazi u Nebesku Srbiju – tamo gde su hiljade srpskih mučenika, tamo gde su oni koje si voleo, tamo gde je veliki vladika Nikolaj i tvoj najverniji vojnik veliki đeneral Draža.

ZBOGOM NAŠ KARAĐORĐEVIĆU,

tvoju borbu nastavljamo, za tvoje ideale žrtvu podnosimo, za tvoju i našu Otadžbinu živote dajemo.

ZBOGOM NAŠ SRPSKI KRALjU,

u manastir tvoje telo sahranjujemo da ga čuva verno i postojano. Mi ti se kunemo svojom čašću i imenom da ćemo ga preneti na Oplenac. U slobodnu Srbiju koju ti sudbina nije dodelila da ponovo vidiš.

ZBOGOM I ZAUVEK NAŠ PONOSU, NAŠ VOLjENI KRALjU…

OD TEBE SE PRAŠTA SRBIJA…

ZBOGOM…

GOSPOD NEKA PODARI MIR TVOJOJ NAPAĆENOJ DUŠI…

http://www.generalmihailovich.com/2013/05/ii.html