NaslovnaVremeplov

Category: Vremeplov

Related categories

Danas je 77 godina od vojnog prevrata koji je izvršen 27. marta 1941. godine, kojim je poništeno potpisivanje protokola o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu - Nemačka, Italija i Japan, i određena dalja sudbina zemlje koja se svrstala u protivnike nacističke Nemačke. Puč izvršen u jedan sat po ponoći, a njegova direktna posledica biće uvođenje Jugoslavije u najkrvaviji i najtragičniji sukob u istoriji njenih naroda. U Beogradu i drugim srpskim gradovima a ponegde i širom Jugoslavije (Dalmacija), izbile su masovne ulične demonstracije u znak podrške građana vojnom puču. Planeri i izvođači puča bili su pripadnici neformalne grupe uglavnom vazduhoplovnih oficira i pojedinaca iz redova jedinica garde. Centralna ličnost puča bio je vazduhoplovni general Dušan Simović, potonji predsednik vlade, ali je nepodeljeno mišljenje da je iza njega stajao general Bora Mirković, a istaknutu ulogu imao i major Živan Knežević. Bez sumnje presudan podsticaj državnom udaru, u tako prelomnom trenutku, ima uticaj inostranstva, Londona pre svega, a najverovatnije i Moskve. General Mirković nije ni krio kontakte i susrete sa Maplbekom, ili Kempeblom. Generacije u Jugoslaviji odrasle su na učenju da je "herojski čin" naroda 27. marta 1941. godine urađen pod vođstvom KPJ i Josipom Brozom Titom, što apsolutno nije tačno, jer je učešće komunista u događajima 27. marta bilo pojedinačno i zanemarljivo. Sa druge strane učešće britanske tajne službe bio je nesumnjivo veliki na određene ključne ličnosti puča i patriotske organizacije u Beogradu, koje su dale masovnu podršku, novoj Vladi i kralju Petru II Karađorđeviću, koji je preuzeo kraljevska ovlaštenja. Namesništvo, čija je prva ličnost bio knez Pavle Karađorđević uklonjeno je, a knez namesnik uz određenu pratnju poslat je u progonstvo. Srpske opozicione stranke i patriotske grupe, kao i Srpska crkva oduševljeno su primili vest o državnom udaru. Veliki masovni bunt 27. marta upamćen je po parolama "Bolje rat nego pakt“ i "Bolje grob nego rob“. A britanski lider Vinston Čerčil izjavio je da je „Jugoslavija pronašla svoju dušu“.
Спомен костурница на Мачковом камену - планина Јагодња - кота 924. у коју су похрањене кости страдалих српских ратника у једној од најжешћих битака Великог рата. Спомен-костурница се налази на самом врху Мачковог Камена. Изградња овог споменика српским борцима иницирана је од стране „Одбора за подизање капеле на Мачковом камену“ давне 1925. године. Иницијативу је покренуо тадашњи министар грађевина, Милорад Вујичић, а одбор су сачињавали Љуба Јовановић (председник Народне скупштине), Ђорђе Вајферт (гувернер Народне банке), др Арчибалд Рајс, као и тридесетак најугледнијих грађана Рађевине и Азбуковице. Пројекат Спомен костурнице израдио је члан Одбора, архитекта Момир Коруновић док је израда поверена Шими Франовићу из Црквенице. За саму изградњу вађен је камен из села Кржава и Планина, а пренос камена као и осталог материјала извршили су добровољно сељаци из околине. Коначно, спомен-костурница саграђена је 1929. године. У августу 1931. године извршен је пренос костију палих ратника. Тај посао извршили су војници болничари по дозволи Министарства Војске.
Poprište borbi 21 i 22 avgusta 1914.Panorama doline Uvca prema ušću Lima. Levo padine Crnog vrha. Snimak sa obronaka Cigle. Ovih dana, ili tačnije 21. i 22. avgusta 1914. austrougarska vojska – jedinice 16. korpusa 6. armije generala Potjoreka u sveopštoj ofanzivi na Srbiju, koja je doživela krah kontraofanzivnom operacijom 2. srpske armije vojvode Stepe Stepanovića na padinama Cera (15-18 avgusta) zaustavljene su prilikom pokušaja prodora ka Užicu na prilazima Zlatiboru. U žestokim dvodnevnim borbama na Cigli (iznad Štrbaca – opština Rudo) i Crnom Vrhu (iznad Priboja) višestruko slabija srpska vojska pod komandom pukovnika Milutina Stefanovića (Uglavnom Limski odred) sastava: Peti kadrovski puk pod komandom p.pukovnika Milorada Mitrovića (2 bataljona sa 539 pušaka i 2 mitraljeza) na položaju Cigla; Četvrti kadrovski puk – pod komandom p.pukovnika Jevrema Mihailovića (3 bataljona 1015 pušaka i 2 mitraljeza) na karauli Cigla; Dopunski bataljon I poziva sa 295 pušaka na Crnom vrhu. Dopunski bataljon II poziva sa 709 pušaka na Crnom vrhu. 6. i 7. granična četa sa po 122 puške. Gornjački dobrovoljački odred (187 pušaka) pod komandom majora Velimira Vemića ujedno i komandanta odbrane položaja na Crnom Vrhu) i 1. bataljon 4. puka III poziva na Crnom vrhu. 3 brdska brzometna na Cigli i karauli Cigla i Crnom vrhu zaustavila je snage šest austrougarskih brdskih brigada XVI korpusa, kojima je komandovao general Vencel Vurm sastava: I, II, V i XIII brigada pod komandom generala Gabriela VI i IV brigada pod komandom generala Trolmana Direktan napad prema Crnom vrhu tog 21. i 22. avgusta izvršile su snage IV brdske brigade general –majora Konopickog iz grupe generala Trolmana i prema karauli Cigla i Oštrelju I brdska brigada pukovnika Novaka iz grupe generala Gabriela, koja je prethodno u kasnim večernjim satima 19. avgusta ušla u Rudo. Ove snage su imale i veliku podršku artiljerije, a posebno ubitačna artiljerijska vatra bila je sa brda Goleš. I pored žestokog otpora srpskih snaga i velikih gubitaka, koje su pretrpeli prilikom nastupanja austrougarske snage na terenu su naredbom više komande zaustavljene na dostignutim pozicijama i tokom noći 22/23. avgust otpočele odstupanje prema Drini. Meštani Uvca (Knjeginja, Plema, Uvac) i Rače pribojske, koji su bili svedoci ovih događaja dugo su prepričavali kako se plavila (boja uniformi) dolina reke Uvac od austrougarskih vojnika u povlačenju. Prema Operacijskim dnevnicima jedinica koje su direktno učestvovale u žestokim borbama 21. i 22. avgusta na Cigli, Oštrlju i Crnom Vrhu. Limski odred Užičke vojske imao je 109 mrtvih oficira, podoficira i vojnika, 321. ranjenog i 232 nestala u koje su uračunati i ranjeni koji nisu izvučeni sa položaja . . . Austrougarski gubici nisu poznati, ali je veliki broj poginulih vojnika sahranjen u mesnim grobljima pored Uvca. U borbama na Cigli među poginulim bio je i major Vasilije Luković, komandant III bataljona 4. kadrovskog puka. Na Crnom vrhu ranjen je komandant Gornjačkog četničkog odreda major Velimir Vemić.
Na danasnji dan 13. marta 1946. godine, pre sedamdest i jednu godinu zarobljen je armijski general Dragoljub Draža Mihailović, načelnik štaba Vrhovne komande i ministar vojni Vlade Kraljevine Jugoslavije od januara 1942 do druge polovine maja 1944. Operacijom zarobljavanja sa najvišeg vrha, tadašnjeg komunističkog režima, rukovodio je lično, u odsustvu Josipa Broza, Aleksandar Ranković savezni ministar unutrasnjih poslova FNRJ. Operacija zarobljavanja izvedena u periodu od 6-13. marta 1946. godine. Prilikom zarobljavanja Ili bolje rečeno kidnapovanja generala Mihailovića u praskozorje 13. marta ubijeni su njegovi lični pratioci Nikola Majstorović i Blagoje Kovač, kao i komandant Višegradske brigade JVuO major Dragiša Vasiljević. Sa mesta događaja to jutro uspeo je pobeći pripadnik JVuO, Lazar Gajić, brat od strica Budimira Gajića, čoveka koji je lično generalu Mihailoviću izrazio sumnju u "grupu četnika" koja se nesmetano tih dana kretala terenom i koja je nepuna dva meseca, “uz pomoć Nikole Kalabića” pokušavala uspostaviti vezu sa komandantom JVuO”. "Grupu za hvatanje Mihailovića" predvodili su visoki oficiri Ozne potpukovnik Svetolik Lazarević i major Dragoljub Vasović, uz logističku podršku pukovnika Jova Kapičića, koji je pod šifrom "Marjan" iz rejona Višegrada, zajedno sa majorom Vladanom Bojanićem I odabranom grupom, vršio koordinaciju akcije sa saveznim ministrom Aleksandrom Rankovićem u Beogradu. Po okončanju akcije, to jutro, vršeći pretres na licu mjesta, pripadnici milicije su odneli kasu Vrhovne komande u kojoj je bilo 45 zlatnika I zobnicu sa dve kožne torbe sa dokumentima I ličnim stvarima generala Mihailovića, koje su ležale pored tela Nikole Majstorovića. _________________________________________________________________ Kosta Nikolić i Bojan Dimitrijević, Zarobljavanje i strijeljanje generala Dragoljuba Draže Mihailovića 1946., časopis Istorija XX veka, broj 2/2009, str. 11. “Prema istraživanju u dokumentaciji BIA, obavljenom 26. maja 2009, ustanovili smo da je verodostojna verzija prema kojoj je general Mihailović zarobljen od strane grupe OZN-e za Srbiju uz „pomoć“ Nikole Kalabića.”

Ostali tekstovi

Komentari