Najnovije

Zbogom rodna ognjišta (11)

Niko ne zna zbog čega se, umesto u Grčkoj put spasenja pronašao u Sloveniji NAREDBA JE GLASILA: NA PUT U BOSNU! U svojoj knjizi “Album crnogorskih četnika” Dragoljub Šćekić kaže da su nacionalne snage koje su se povlačile iz Srbije stigle do Drine, gdje su “prema predviđenom planu Vrhovne komande imale da nastave koncentraciju snaga prema Crnoj Gori i Primorju”, da bi se krenulo na put preko Albanije. No, po ovom autoru, sasvim drugu odluku je doneo đeneral Miroslav Trifunović, komandant Srbije, kako su ga nazivali. Da se odstupa preko Bosne on je, kako piše Šćekić, odlučio svojevoljno ne konsultujući se s Vrhovom komandom. Vojnička disciplina je Pavlu Đurišiću naložila da ispoštuje naredbu koja je stigla.

Pakao su drugi ljudi (10)

Tumači “nove vere”, ostaviće krvave tragove u jamama i neobeleženim grobnicama u Sloveniji ROVOVI RAĐAJU ROVOVE U predgovoru knjige “Pucaj, rat je završen” Sava Gregovića, autora ovog feljtona, Matija Bećković je napisao: - Živih učesnika građanskog rata gotovo da više nema, ali rovovi su ostali nezatrpani i rađaju rovove - naslednike. Iz tih rovova ne može se više ništa što već nije bezbroj puta rečeno, pa ipak se još uvek poneko javi da razgrebe ranu u strahu da ne zaraste. I posle više od pola veka možemo unapred pogoditi ko će šta reći na ovu temu. Rat s pokojnima niko nije dobio, jer ga pokojni ne vode, imaju vremena da čekaju svoju pravdu, a zemlja se ne može smiriti dok je ne dočekaju. Pod zemljom su se i zavađene vojske pomirile pa je red da ih sledimo i na zemlji.

Čovekova sloboda je u istini (9)

Grupa crnogorskih pripadnika JVuO 1944. Mnogo građe je uništeno. Možda i zbog toga da se ne sazna istina i da se ne prizna zločin VISOKA CENA SUKOBA Partuzansko-četnički sukob nije bio samo ideološki, već i generacijski, klasni, građanski, bratstvenički, liderski, seosko-gradski, plemenski, prestižni... U njemu se nazirala mogućnost za promjenu dotadašnjeg položaja, naročito onih koji su bili na marginama života: očito je bilo nastojanje da se izmijeni dotadašnji sistem vrijednosti i zauzme nova pozicija u društvu. Sve su to bili izazovi kojima se hitalo u susret bez obzira na cijenu koju je trebalo platiti. A ona je bila veoma visoka. Posledice rata u Jugoslaviji, i posebno u Crnoj Gori bile su veoma teške, stoji, između ostalog, u feljtonu nedjeljnika “Monitor” - koji je rađen po knjizi dr Branislava Kovačevića, krajem proljeća 2009. - Još su ih više uvećavale likvidacije poslije rata. Razoren je građanski moral, prenebregnut pravni poredak, nastradala je okosnica domaćinskih gazdinstava, umanjena biološka supstanca naroda, promovisana sila nad pravom i pravdom, demonstrirana je “revolucionarna pravda”, kao vrhovna i neprikosnovena, koja je bila iznad humanizma i prava, uvjerena da “pobjedniku ne sude”. Sve je podsjećalo na poznatu misao Žan-Pola Sartra: “Pakao su drugi ljudi”.

Ćutanje je druga smrt (8)

Savo Gregović Četnici su ubijeni dva puta: prvi put od partizana, drugi put zabranom da imaju grob Otkopavanje istine u Srbiji je, dakle, započeto. Sve žrtve dobiće pravo na grobno mjesto. Uskoro bi trebalo da se ostvari tješnja saradnja sa slovenačkim vlastima radi otkrivanja i obilježavanja grobnica u toj zemlji, u kojima su stradali stanovnici Srbije. Vojnici i civili. I to, nakon što je svijet obaviješten da je Drugi svjetski rat završen. A da će biti i te kako poteškoća u tom obimnom i složenom poslu, ne samo kada je u pitanju Srbija, potvrdio je istoričar dr Bojan B. Dimitrijević:

Rehabilitacija – Iz dva ugla

0
Redakcija www.savremenaistorija.com objavljuje dva teksta: Prvi pod naslovom "SUBNOR traži rehabilitaciju žrtava četničkih zločina", autora Mladena Kačavende, člana predsedništva republičkog odbora SUBNOR-a Srbije, koji je objavljen u "Politici" 6. juna 2012. godine i drugi koji je "Politici" ponuđen kao odgovor ili demanti Udruženja pripadnika JVuO 1941-1945 iz Beograda potpisan od strane predsednika Udruženja pripadnika JVuO 1941-1945 dr Dušana Đukića, čiji je autor prof.dr Vladimir Jovanović, član Glavnog odbora udruženja. Naime u prvom članku prenosimo integralni tekst iz "Politike", u kome SUBNOR, traži rehabilitaciju žrtava četničkih zločina nudeći pomoć porodicama i potomcima oštećenih, a u drugom integralni tekst Udruženja pripadnika JVuO, kao odgovor na objavljeni članak u "Politici" od 6.juna 2012., koji je ovo Udruženje ponudilo istom listu kao odgovor na iznete neistine o pokretu generala Mihailovića. Naš utisak je da se gospodin Kačavenda u ime SUBNIOR-a želeo priključiti orkestriranom pritisku iz zemalja Regiona, posebno Republike Hrvatske i nekih nevladinih organizacija iz Srbije, kao što su "Žene u crnom",na Viši sud u Beogradu pred kojim se vodi postupak za rehabilitaciju generala Mihailovića, odnosno za poništenje sudske presude, kojom je on od strane jednopartijskog suda, bez poštovanja osnovnih ljudskih prava, bez prava na svedoke i žalbu osuđen na smrt 15.jula 1946.

Predrag Ostojić, Crnogorska Sandžačka vojska na Gornjodrinskom frontu (1914-1915)

0
Nova knjiga istoričara Predraga Ostojića "Crnogorska Sandžačka vojska na Gornjodrinskom frontu (1914-1915)" otkriva nove činjenice o događajima koji su se desili pre više od 100 godina i koji su obeležili, ne samo vreme ratno, vreme stradanja, već i vreme kada se, čašću i obrazom, kada su delom ispisivane najslavnije stranice naše istorije. Recezenti ove knjige prof.dr Mira Radojević i docent dr Aleksandar Životić ocenili su ovu knjigu veoma visokom ocenom i preporučili je kako stručnoj tako i široj čitalačoj publici, svima onima, koji nisu imali priliku da bolje upoznaju vreme i događaje koji su tema ove knjige. Knjiga govori o ulozi crnogorske Sandžačke vojske serdara Janka Vukotića u ratnim operacijama na Gornjodrinskom frontu u jednoj ofanzivnoj i dve defanzivne faze, kada je dovoljno dugo branjen pravac prodora austrougarskih snaga od Drine prema Priboju, Prijepolju i Sjenici i njihov pokušaj presecanja odstupnice i uništenja srpske vojske u odstupanju. Interesantno je da se autor, kako su to primetili i recezenti, nije upuštao u zakulisne radnje, koje su više puta tokom ratnih operacija pretile da poremete odnose "među braćom", već je njegov predmet interesovanja bio isključivo front, ratnik i ratnici, koji su nadčovečanskim naporom branili svaki pedalj, svaku stopu svoje otadžbine i slobode. Punih petnaest meseci crnogorska Sandžačka vojska odolevala je višestruko brojnijem i tehnički opremljenijem protivniku i kako su primetili savremenici "odužila se srpstvu vo vijeki vjekov amin" Bez sumnje, ova knjiga naći će svoje mesto u ravetljavanju događaja u vremenu, koje je bilo prosto zaboravljeno, odnosno zabranjeno, jer kako drugačije protumačiti da bitka na Vihri kod Rudog i stradanje 110 regruta crnogorske Sandžačke vojske u jednom danu 2. decembra 1914. nije zalužilo spomen obeležje, a stradanje 7 partizana i desetak italijanskih vojnika u Drugom svetskom ratu na gotovo istom mestu bude obeleženo i slavljeno kao prva velika bitka Prve proleterske brigade. Nesumnjivo, autor je ovom knjigom podigao jedan svojevrstan spomenik stradalim ratnicima i na taj način njihova imena upisao u knjigu nezaborava. redakcija www.savremenaistorija.com

Dr Miloš Ković – Vrli novi svet zahteva novu istoriografiju –...

0
U Srbiji skoro da nema porodice koja u Prvom svetskom ratu nije izgubila neku mušku glavu. Danas, međutim, uoči stogodišnjice početka Velikog rata, kako je u svom vremenu nazivan,umesto da se spremamo da, bar sa onolikom posvećenošću s kojom po grobljima obeležavamo zadušnice, odamo poštu svojim junačkim i stradalničkim precima,mi seuporno preispitujemo i pitamo šta o njima, o Gavrilu Principu i Nikoli Pašiću, danas misli„Evropa”. Te mitske predstave iz srpskih kolektivnih fantazija – „Evropska unija”, „Zapad”, „Evropa”– baš kao nekada vile i karakondžule,ne obitavaju u sferi racionalnih promišljanja i debata unutar nacije kao zajednice građana, nego u zbunjenoj mašti sistematski kažnjavane i ponižavane podaničke gomile. S nekakvom čudnom, malograđanskom nelagodnošću naša javnost znatiželjnoiščekuje da čuje kakve to nove, sablažnjive „istine” o Prvom svetskom ratu i ulozi Srba u njemu imaju danam saopšte uvaženi istoričari iz belog sveta.

22. маја убијен је Војислав Д. Михаиловић (1924-1945)

0
Послије одлуке да са главнином снага припадника ЈВуО крене из подручја сјеверне Босне према Србији, генерал Михаиловић је одлучио да се најсигурнијим тереном пробије...

Popularni članci

Поменом и историјским часом 13. марта обележено 68. година од заробљавања...

0
У четвртак 13. марта у месту Ундруља, сада Дражевина обележен дан када је пре 68. година заробљен генерал Михаиловић. Приликом акције специјалне групе ОЗНЕ изведене у раним јутарњим сатима 13. марта 1946. убијени су његови пратиоци Благоје Ковач, Никола Мајсторовић и командант Вишеградске бригаде ЈВУО мајор Драгиша Васиљевић. Више стотина присутних прво је посетило место на стази изнад ундруљског потока, где се налазе споменици којим је обележено место догађаја и надгробни споменик посвећен тројици погинулих припадника ЈВУО, а затим је код цркве Св. Николе, код споменика генералу Михаиловићу у комлексу Дражевина служен помен парастос и одржан историјски час. Организатор овог скупа била је Општинска организација Равногорског покрета Републике српске из Вишеграда уз помоћ монаштва метоха добрунског манастира из Дражевине. Велики број гостију из свих крајева Републике Српске, Србије и Црне Горе топлом добродошлицом поздравио је у име домаћина синђел Јован Гардовић, захваливши се свим присутним што су на достојанствен начин обележили овај догађај. После завшетка званичног програма организовано је скромно послужење трпеза љубави за све присутне госте. Р.М.

Tito je stavio tačku (6)

Komentari