Istoričar Slobodan Marković: Suđenje generalu Mihailoviću bilo nepravično
U postupku rehabilitacije komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini armijskog generala Dragoljuba Mihailovića danas je pred Višim sudom u Beogradu svedočio istoričar Slobodan Marković, a proces će biti nastavljen 11. maja, kada će biti utvrđene razlike između stenografskih i audio zapisa sa suđenja Mihailoviću 1946.
U nastavku postupka biće saslušani članovi Komisije za tajne grobnice i Komisije za utvrđivanja okolnosti stradanja generala Mihailovića dr Kosta Nikolić i dr Bojan Dimitrijević.
Srpska priča – Sećanje iz rata i revolucije 1941 – 1945....
Priredio Nemanja Dević
U izdanju Službenog glasnika objavljena su sećanja Aleksandra M. Miloševića pod nazivom Srpska priča – Sećanje iz rata i revolucije 1941-1945., koja je za štampu priredio istoričar Nemanja Dević. Ne bez razloga knjiga „Sećanja“ oficira vojske Kraljevine Jugoslavije, ratnog komandanta Lepeničke brigade, 2. Šumadijskog korpusa, Zapadnomoravske grupe korpusa, 6. jurišnog korpusa i načelnika štaba Šumadijske grupe korpusa JVuO, izazvala su priličnu pažnju javnosti, jer se radi o svedočenju poverljivog saradniku generala Mihailovića i svedoku ključnih ratnih zbivanja započetih njegovim nepriznavanjem kapitulacije aprila 1941. , pa sve do njegovog bekstva iz Jugoslavije juna 1946.
Objavljivanjem zaostavštine majora Aleksandra Miloševića, u prvom redu njeogovih memoara i beleški sa kompletiranjem pređašnjih i novih saznanja o njemu i njegovom delovanju priređivač je uspeo da sklopi mozaik o jednom istovremeno burnom i tragičnom periodu srpske istorije i kao retko ko sa toliko mere i osećaja, a opet sa potrebne distance, koja ni jednog trenutka nije narušena, uspeo da prikazaže sve ono što je važno za razumevanje međuratnog, ratnog i poratnog vremena, viđenog očima direktnog učesnika - svedoka, kakav je bio major Aleksandar Aca Milošević.
Dirljiva priča o jednom srpskom vojniku i njegovom psu (Luka Soldatović...
Kada je izbio Prvi svetski rat 1914. godine Luka Soldatović se zatekao u Beogradu, gde se javio na zborno mesto kao rezervni narednik-telegrafista. Komandira voda je obavestio da, pošto je lovac, ima psa, koga, budući da je samac, nema kome da ostavi i zamolio za odobrenje da ga povede sobom. Komandir voda se složio i pas je krenuo sa Lukom na front. Pas, koga je zvao Tref, bio je nemački dugodlaki ptičar, odlično dresiran i izvežban za lov na fazane i divlje patke. Iznad svega, bio je veoma privržen svome gospodaru.
Lukin vod je pripadao puku iz sastava poznate Drinske divizije, a on je, kao narednik, komandovao sastavom od desetak vojnika, koji su nosili mobilni telegraf, poljske telefone kao i motalice s kablovima i svi su bili naoružani puškama. Luka je pored puške i službenog pištolja poneo i svoj privatni lovački revolver.
PODSEĆANJA – DA SE NE ZABORAVE – MILAN TEPIĆ, major:
„Jednom ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško.”
Milan Tepić je bio major i poslednji odlikovani heroj Jugoslovenske narodne armije (JNA). Rođen je u Komlencu, selu pokraj Kozarske Dubice u Republici Srpskoj, 1957. godine. Na početku ratnih sukoba u Hrvatskoj, 29. septembra 1991. godine, major Milan Tepić se našao opkoljen sa svojim vojnicima u skladištu oružja, u selu Bedenik nadomak Bjelovara.
Uz njega su bili mahom mladići na odsluženju vojnog roka. Ratna dejstva hrvatskih paravojnih formacija, „Zbora narodne garde” (Zenge), primorala su ih da se povuku u vojno skladište. Posle neuspelih pregovora, na majoru Tepiću je ostalo da donese odluku od koje su zavisili životi mladića i sudbina jednog od najvećih skladišta naoružanja JNA na teritoriji Hrvatske. Odluka koju je doneo odvela ga je u legendu. Svojim vojnicima, mladićima za koje je bio odgovoran i kojima je bio oficir, ali i učitelj, održao je kratak govor.
Popularni članci
Dr Miloš Ković – Vrli novi svet zahteva novu istoriografiju –...
U Srbiji skoro da nema porodice koja u Prvom svetskom ratu nije izgubila neku mušku glavu. Danas, međutim, uoči stogodišnjice početka Velikog rata, kako je u svom vremenu nazivan,umesto da se spremamo da, bar sa onolikom posvećenošću s kojom po grobljima obeležavamo zadušnice, odamo poštu svojim junačkim i stradalničkim precima,mi seuporno preispitujemo i pitamo šta o njima, o Gavrilu Principu i Nikoli Pašiću, danas misli„Evropa”. Te mitske predstave iz srpskih kolektivnih fantazija – „Evropska unija”, „Zapad”, „Evropa”– baš kao nekada vile i karakondžule,ne obitavaju u sferi racionalnih promišljanja i debata unutar nacije kao zajednice građana, nego u zbunjenoj mašti sistematski kažnjavane i ponižavane podaničke gomile. S nekakvom čudnom, malograđanskom nelagodnošću naša javnost znatiželjnoiščekuje da čuje kakve to nove, sablažnjive „istine” o Prvom svetskom ratu i ulozi Srba u njemu imaju danam saopšte uvaženi istoričari iz belog sveta.
Komentari