Burno na otvaranju izložbe “U ime naroda”: Skojevci, policija, poklici “bando...
Pisac Dragoslav Mihailović presecanjem crvene vrpce na ulazu u Istorijski muzej Srbije, uz prisustvo medija, grđana i policije, otvorio je multimedijalnu izložbu "U ime naroda! Politička represija u Srbiji 1944-1953".
Otvaranju izložbe prethodio je incident. Dvadesetak pripadnika SKOJ-a na pedeset metara od ulaza u muzej razvila je crvene zastave i pevala Internacionalu.
Nekoliko mladića sa kapuljačama na glavi uletelo je u njih i oduzela im transparent na kojem je pisalo "Fašizam neće proći". Čuli su se povici "bando crvena" policija je intervenisala, prekinula tuču i pojurila mladića sa ukradenim transparentom koji je počeo da trči prema Domu narodne skupštine.
Okupljeni pripadnici SKOJ-a nastavili su da pevaju Internacionalu, a okupljenim građanima koji nisu mogli da uđu u muzej zbog bezbednosnih mera BIA obratili su se govornici ispred Doma Sindikata na Trgu Nikole Pašića.
Miro Miketic, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, deo petnaesti –...
Partizanski oficir, utegnut u englesku uniformu sa uskim pantalonama, bluze sa stotinu džepova, rukavima do šaka okićenih petokrakama i nekim poprečnim crvenim štraftama, pritegnut crvenim opasačem – pojavi se iznenada. Pištolj za pasom, na glavi titovka sa petokrakom. Usijane čizme, od njih sunce odskače. Pope se na jednu klupu, poziva nas da se okupimo i da slušamo. Narod poslušno prilazi. Čekamo na njegov govor.
Pogleda okolo, nasloni desnu ruku na pištolj, vjerovatno da nam pokaže ko je vlast i ko ovdje komanduje. „Narode, za nekoliko sati da ste svi spremni za daleki put. O putu neću da vam mnogo govorim, samo znam jedno: da vam neće biti ništa teži nego onaj koji ste prošli dovde. Taj put koji ste prošli bio je uzaludan i nepotreban. Zašto ste ga prošli, to vi znate, nijesmo vas mi tjerali. Taj put je bila vaša volja i sila onih koji su vas gonili na tom putu...
Ovaj put će biti nešto drugačiji, ko izdrži i preživi, ovaj put će vas voditi vašim mjestima, ko ne preživi, neka se priključi onima koji neće stići. Koji prežive i stignu u svoja mjesta, biće saslušavani od narodne vlasti. Ko nema krivice, i to dokaže, biće pušten na slobodu, ko je kriv, biće suđen, a visina kazne zavisi od učinjenih nedjela protivu partije, naroda i države. Oni koji su ostali u logoru, biće suđeni. Stigli su sudije, tužioci, branioci i sve će biti po zasluzi, jer naši sudovi su pravični.
ZAVRŠNA REČ ADVOKATA ZORANA ŽIVANOVIĆA – u Palati pravde ročištu povodom...
Časni sude,
Vi danas odlučujete o rehabilitaciji generala Mihailovića, komandanta JVuO u Drugom svetskom ratu, komandanta prvih gerilaca u okupiranoj Evropi koji nisu priznali kapitulaciju svoje zemlje. Dokazi u spisima govore da je samo protiv njega i njegovih jedinica nemačka vojna sila u Drugom svetskom ratu izvela 24 vojne operacije.[1] Njegovi vojnici i simpatizeri padali su pod kuršumima okupatora u borbama i represalijama[2]. Samo prema nemačkim ratnim plakatima u periodu 1942-1943 streljano je 1.653 pripadnika pokreta DM oko 200 više od pripadnika komunističkog pokreta. Njegove pristalice su hapšenie, mučene i slate u logore. I sam Milovan Đilas je 1946 godine naveo da je specijalna policija tokom rata streljala u Jajincima 30.000 Srba od kojih je „samo mali i to vrlo mali broj bio komunista.“[3] Za njegovu glavu okupator je javno nudio visoke novčane nagrade već 1941 a potom i 1943.[4] Njegova porodica, supruga sin i ćerka su u dva navrata bili zatočeni u Banjičkom logoru. Njegovu sestru, jednu od prvih žena arhitekata u Srbiji ubili su oslobodioci odmah po oslobođenju Beograda. General Mihailović je nosilac Ratnog krsta, visokog francuskog odlikovanja za zasluge u borbi protiv okupatora i Legije zaslužnih, najvišeg odlikovanja koje SAD dodeljuju stranim državljanima.
Kraj aprilskog rata 1941. – Na današnji dan
Zgrada Češkog poslanstva -Beograd, 17 april 1941. 21 čas.
Može biti, I ima, spora oko tumačenja potpisanog akta, kojim je okončana agonija kratkotrajnog aprilskog rata 1941. godine, ali spora nema kada su u pitanju posledice jedne, možemo slobodno reći “avanture” iz koje će se izroditi najveća katastrofa u istoriji srpskog naroda sa području Kraljevine Jugoslavije.
Dileme, ali I različita tumačenja se vezuju za imena ovlaštenih osoba od strane novoimenovanog načelnika Vrhovne komande KV armijskog generala Danila Kalafatovića , bivšeg ministra spoljnih poslova u Vladi Dragiše Cvetkovića, Aleksandra Cincar Markovića i generala Radivoja Jankovića I njihovih ovlaštenja u vezi potisa samog akta.
Da li su oni već bili ratni zarobljenici s obzirom da su Beograd došli njemačkim vojnim avionom iz Sarajeva, koje je bilo već okupirano od strane njemačkog Vermahta? Da li su imali ovlaštenja za potpis bezuslovne kapitulacije ili časnog mira? Da li su njihovi potpisi važeći i kakve su pravne posledice tog čina dileme su za malo širu raspravu.
Bilo kako bilo, ali po stavljanju njihovih potpisa na dokument o “bezuslovnoj kapitulaciji” kojim se regulišu odredbe primirja između jugoslovenske i njemačke oružane sile, ratne operacije su prekinute.
Akt su potpisali pomenuti opunomoćenici načelnika štaba Vrhovne komande vojske KJ. generala Kalafatovića, Aleksandar Cincar Marković i general Radivoje Janković s jedne strane, a sa druge po zapovjesti Vrhovnog komandanta njemačke vojske, armijski general Makimilijan fon Vajks u Beogradu u zgradi Češkog poslanstva 17. aprila u 21 čas, a imao je stupiti na snagu petnaest sati kasnije – 18. aprila u 12 časova.
U prilogu je dat potpisani akt (preveden sa njemačkog) “bezuslovne kapitulacije, kako ju je nazvao u svom kratkom uvodnom govoru prisutni njemački general fon Vajks, komandant 2. njemačke armije
Popularni članci
Dr. Mladena Stojanovića, heroja i pokretača ustanka protiv okupatora na Kozari,...
Petnaestogodišnji Milovan Malić iz Prijedora, koji je lane kao osnovac izazvao veliki interes javnosti objavljivanjem "Knjige o Dražinim četnicima", ovih dana piše i skuplja građu za svoju drugu knjigu o srpskim podelama "Ko će kome nego svoj svome", gde će po prvi put izneti šokantne činjenice o stradanju doktora Mladena Stojanovića, heroja I pokretača ustanka protiv okupatora na Kozari.
Ovaj učenik 1. razreda gimnazije "Sveti Sava" ekskluzivno za Press RS otkriva da su komandanta Stojanovića, pod četničkim znakom, u selu Jošavka 1942. godine ubili njegov zamenik Josip Mažar Šoša, Kosta Nađ i Boško Šiljegović.
Komentari