Na današnji dan 16.aprila 1944.godine – saveznicko “uskrsnje” bombardovanje Beograda

0

Akciju je izvršila američka 15. vazduhoplovna jedinica, iz baze Fođina na jugu Italije. U njoj je učestvovalo oko 600 bombardera, koji su sa 3000-5000 metara ispuštali “tepih bombe”. Protivavionska odbrana faktički nije postojala.

Bombardovanje je nastavljeno još većim intenzitetom 17. aprila, kada je pogođen koncentracioni logor Sajmište. U logoru je poginulo 60 logoraša, Srba i Jevreja, a oko 150 je ranjeno.

Više poginulih je bilo tokom 16.aprila. Stanovništvo Beograda je u to vreme verovalo da je bombardovanje uvod u vojnu invaziju saveznika.

 

 

Beograd je od strane saveznika ponovo bombardovan 21.aprila, 24. aprila, 18. maja, 6. juna, 8. jula i 3. septembra 1944.

Prema nemačkim izvorima  tokom ovih napada poginulo je 1.160 Beograđana, 343 nemačkih i 96 italijanskih vojnika, od toga 250 nemačkih vojnika na glavnoj železničkoj stanici, a u skladištu Banovo Brdo 46 Nemaca i 96 Italijana. Povređeno je preko 5.000 civila. Preliminarni podaci do kojih je došla Jugoslovenska vlada u izbeglištvu govorili su o oko 3.000 žrtava u Beogradu i 1.200 u Zemunu. Arhivska građa u Zemunu govori o 154 poginula i sahranjena čoveka. Po podacima beogradskih groblja, sahranjeno je 453 identifikovana leša, 104 neidentifikovanih muških, 93 ženskih i 28 dece (ukupno 668).

Zvanično objavljeni ciljevi bombardovanja bili su: koloseci Beograd-Sava, Zemunski aerodrom i fabrike aviona Rogožarski i Ikarus. Uništene su u Zemunu fabrike Ikarus, Danubijus, Zmaj, Teleoptik, zemunska železnička stanica i aerodrom. U Beogradu je oštećena fabrika Rogožarski i stambeni blokovi oko nje, brodogradilište, rafinerija na Čukarici i deo beogradske železničke stanice. Oštećeni su i mostovi na Savi i Dunavu.

Prilikom uskršnjeg bombardovanja 1944. godine srušeno je tadašnje porodilište u Krunskoj ulici, koje je bilo na mestu gde se danas nalazi Zavod za zaštitu zdravlja studenata. Razaranja su bila najveća u neposrednoj blizini Bajlonove pijace gde je poginulo 200 ljudi od zalutale bombe. Pogođena je Palata Albanija (pogođeno je sklonište u kome su svi izginuli), Terazije, Tehnički i Pravni fakultet, više bolnica, humanitarnih institucija i crkava. Na jednoj od neeksplodiranih bombi je bio natpis: „Srećan Uskrs!“.

Američki glavni štab je početkom 1944. odlučio da uništi što veći broj fabrika, komunikacija i naftonosnih polja u Rumuniji, a posebno one instalacije koje su radile za glavnu fabriku Meseršmita u Viner Nojštatu kod Beča. Tokom marta i aprila 1944. bombardovani su ciljevi u Mađarskoj i Rumuniji. Beograd je bio rezervni cilj napada. Loše vremenske prilike nad Rumunijom su doprinele tome da ovaj rezervni cilj bude izabran.

Postoje svedočanstva iz kojih se vidi da je Vrhovni štab partizanskog pokreta, konkretno Josip Broz Tito i Koča Popović, tražili od saveznika da bombarduju nemačke ciljeve u Srbiji. Britanska sredstva izveštavanja su izvestila da je bombarovanje Beograda izvršeno na Titov nalog.