Svjedoci koji o vremenu poratnog zla na prostoru Slovenije govore za ovaj feljton uveliko se slažu u jednom – masovne likvidacije su obavljene bez suđenja. A suđenja su bila, bar usmeno, obećana početkom maja za one za koje se sumnjalo da su “okrvavili ruke”. Iako, bar zasad, takav dokument nije izašao iz arhiva, oni koji su preživjeli slovenačku dramu vjeruju da je takvo obećanje dao upravo Josip Broz, koji ga je tako brzo i pogazio.

Neki istoričari, naročito oni komunističke provenijencije, tu i tamo kažu da je bilo suđenja.

Vlado-i-Dušan-Niklanović-e1394007171502-425x3751

Dosadašnja istraživanja otkrila su dokumente koji govore o suđenjima učesnicima Zbjega koji je stigao do Slovenije. Ona, međutim, pokazuju da je suđeno – mrtvima! Tako je pod brojem 2227 Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, zavedena Odluka o utvrđivanju zločina okupatora i njihovih pomagača, na ime Sava Vuletića. Po ovom dokumentu on je kriv za ubistva “22 mirna seljanina” iz Zete, zato što je bio član Nacionalnog odbora, koji je u to vrijeme postojao u Zeti. Pomenute seljane su, inače ubili Italijani marta 1942. godine. Potomci nekadašnjeg crnogorskog ministra su zvanično tražili od nadležnih da im se dostavi i obrazloži odluka o tome zbog čega je Savo Vuletić proglašen za narodnog neprijatelja, ali odgovor nisu dobili. Dokument Zemaljske komisije Narodne Republike Crne Gore zaveden pod rednim brojem 21619 u Arhivu Jugoslavije u Beogradu, dobijen je od te ustanove.

Pomenuta odluka nosi datum 24.08.1946. A Vuletić je strijeljan u okolini Aranđelovca juna 1945. pošto je tu sproveden iz Slovenije zajedno s mitropolitom Joanikijem Lipovcem!?

I porodica Niklanović posjeduje odluku Narodnog sreskog suda u Baru, od 24. decembra 1945. U njoj, između ostalog, piše:

“Narodni Sreski sud u Baru na osnovu člana 27. Zakona o konfiskaciji određuje postupak za sprovođenje konfiskacije cjelokupne pokretne i nepokretne imovine Niklanović Toma, Vlada i braće mu iz Blizkuća, koji su rješenjem Sreskog Narodnog Odbora u Baru broj 7921 od 31. jula 1945. godine proglašeni ratnim zločincima… A Tomo i Mitar Niklanović ubijeni su bez suđenja, dokazivanja krivice i prava na odbranu, maja 1945. u Kamničkoj Bistrici!

Sudeći prema ondašnjoj štampi radili su, dijelom, i vojni sudovi. “Pobjeda” od 10. juna 1946. s nadnaslovom “Pod udarom narodne pravde”, donosi Tanjugov izvještaj u kojemu stoji:

“Vojni sud treće jugoslovenske armije održao je suđenje grupi ratnih zločinaca koji su pohvatani u Hrvatskoj prilikom paničnog bjekstva njihovih okupatorskih gospodara. Među ovim zločincima nalazi se i nekoliko istaknutih četničkih funkcionera, organizatora saradnje s okupatorom i krvavih četničkih nedjela. U grupi ovih četničkih zločinaca odgovarao je za počinjena nedjela i zloglasni ustaški pukovnik Sudar.

Presudom Vojnog suda osuđeni su na smrt strijeljanjem, gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine sljedeći zločinci i narodni izdajnici:

Velimir Jojić, Vaso Vukčević, dr Nikola Jergović, dr Dušan Krivokapić, Bogdan Krivokapić, Milorad Jojić, dr Vukota Dedović.”

Uz najcrnje kvalifikacije navode se njihove kraće biografije i saradnja sa okupatorima.

Nigdje nema riječi o tome gdje su i kada strijeljani, da li je neko likvidiran prije suđenja i slično. Iako je poznato da su pomenuti prešli Sloveniju i stigli do Austrije gdje su pregovarali s Englezima, a potom predati partizanima, nejasno je kako su to onda uhvaćeni u Hrvatskoj. Tu su i druga brojna pitanja i dileme oko ove šture informacije i njene preciznosti. Očigledno je da je glavni cilj bio da se zaplaši narod s jedne strane, a s druge opravdaju likvidacije u Sloveniji, o čijoj masovnosti tada nije bilo pomena. Ni mnogo, mnogo kasnije.

Hrvatski istraživači se, međutim, ne slažu, kao uostalom i drugdje širom eks-Jugoslavije, oko toga koliko je Hrvata stradalo na području Slovenije, tokom proljeća i ljeta 1945. Ta cifra je u rasponu od “nekoliko desetina tisuća do 200.000”, koje pominju neki istraživači. Prema pisanju “Vjesnika” od 27. maja 2003. bivši pripadnik Ozne Zdenko Zavadlav, šokirao je javnost “iznošenjem činjenica o pokoljima koje su Titove, komunističke snage počinile nakon završetka Drugog svjetskog rata, nad ratnim protivnicima”. Pokolji su se, prema riječima Zavadlava, provodili organozovano i sistematski, nad svim ratnim protivnicima, ali i civilima.

– Mi iz slovenske Ozne i Korpusa narodnog oslobođenja (Knoja) ubijali smo slovenske domobrane, a kada bismo uhvatili Hrvate, predavali smo ih Trećoj armiji. Tada je baš u dvorcu Bori bilo zapovjedništvo Treće armije Jugoslovenske vojske, koja je ondje došla nakon oslobođenja. U rovovima oko dvora ubijali su hrvatske domobrane, ustaše i civile – žene, djecu, starce… To su, uglavnom, bili ljudi koji su se probijali prema austrijskoj granici, a nisu bili uključeni u Križni put. Ondje je ubijeno nekoliko tisuća ljudi.

To je samo dio svjedočenja Zdenka Zavadlava, navodi “Vjesnik”. Bivši zamjenik načelnika Ozne za područje Maribora, podugo je, prilično dokumentovano, govorio o zločinima koji su se dogodili nakon svršetka rata, a koje je, prema njegovim svjedočenjima, organizovala i nadzirala, upravo Ozna. “Zapovijed za takve masovne likvidacije, stigla je izravno s vrha. Tako se još jednom potvrdilo da je Josip Broz Tito, zajedno sa svojim suradnicima stajao iza masovnih smaknuća zarobljenih vojnika i civila protivničke strane u Drugom svjetskom ratu. Vjerodostojnost svjedočenjima posebice daje činjenica da su na svim lokacijama na koje je ukazao, otkriveni dokazi o smaknućima”.

Zavadlav, kako navodi hrvatski list, tvrdi da je na teritoriji Slovenije pobijeno najviše do 100.000 Hrvata. Protivi se, navodi dalje list, “napuhivanju” brojki, ali je i protiv onih koji ih smanjuju.

– Ja sam danas član slovenskog Odbora za otkrivanje i obilježavanje grobišta, a iscrpnim smo istraživanjima došli do toga da je u spomenuto vrijeme na teritoriji Slovenije pou- bijano najviše do 100.000 Hrvata – rekao je Zavadlav.

U Crnoj Gori, gdje se naročito poslije organizovanja junskog parastosa žrtvama u Kamniku 2005. i aktivnosti Udruženja “Otkrićemo istinu”, otvorenije govori o do juče zabranjenoj temi, još uvijek je jeres pominjati imena visokih vojnih i partijskih kadrova, koji su ili boravili tog proljeća 1945. u Sloveniji, ili bili vezani na drugi način za događaje iz maja, juna i jula 1945.godine. Pojedinci iz redova NOR-a negoduju što se o tome priča. I piše. Kao da je sve što je učinjeno bilo u skladu sa zakonima, vojnim, civilnim i međunarodnim.

http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:540328-Sudjeno-je-i-mrtvima

Comments are closed.