Na današnji dan 1956. umro je vladika Nikolaj Velimirović

0

Na danasnji dan 18. marta 1956. umro je srpski pravoslavni teolog i besednik Nikolaj Velimirović, episkop žički i ohridski od 1919. do 1944, prema mnogima najumniji srpski monah posle Svetog Save.

Po završetku studija teologije u Švajcarskoj, doktorirao je teologiju na Univerzitetu u Bernu, posle čega je diplomirao filozofiju na engleskom univerzitetu Oksford i doktorirao u Ženevi. Po povratku u Srbiju, postao je predavač na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, 1909. se zamonašio, a potom je završio Duhovnu akademiju u Petrogradu.

Prvi svetski rat proveo je na Zapadu kao izaslanik srpske vlade, objašnjavajući zapadnoj javnosti i vladama suštinu pravedne oslobodilačke srpske borbe protiv austrougarske carevine. Između dva svetska rata osnovao je Pravoslavnu narodnu hrišćansku zajednicu, poznatu kao Bogomoljački pokret, da bi zaštitio narod od agresivne sektaške propagande. Pokrenuo je obnovu manastira, posebno u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, nazvanoj Srpska Sveta gora.

Veliki doprinos dao je u sprečavanju jugoslovenske vlade da prihvati Konkordat s Vatikanom. Nemci mu nisu oprostili ulogu u obaranju Trojnog pakta krajem marta 1941, pa su ga u Drugom svetskom ratu, čim su okupirali Jugoslaviju, konfinirali u manastir Ljubostinja, potom u manastir Vojlovica. S patrijarhom Gavrilom (Dožić) zatočen je 1944. u logor Dahau i oni su bili jedina dva crkvena velikodostojnika u Evropi poslata tokom rata u koncentracioni logor.

Kao nepomirljivi protivnik komunizma, posle završetka Drugog svetskog rata, nije se vratio u otadžbinu, smatrajući da će narodu više pomoći u emigraciji. “Kada kuća gori, požar se gasi spolja”, često je govorio. Umro je u ruskom manastiru svetog Tihona u Saut Kananu u Pensilvaniji (SAD), a sahranjen je na srpskom narodnom groblju pored manastira svetog Save u Libertvilu. Mošti su mu prenesene u zavičaj 1991.

Dela: “Religija Njegoševa”, “Besede pod Gorom”, “Iznad greha i smrti”, “Duša Srbije”, “Srbija u svetlosti i mraku”, “Duhovni preporod Evrope”, “Agonija crkve”, “Reči o Svečoveku”, “Molitve na jezeru”, “Omilije”, “Ohridski prolog”, “Teodul”, “Srpski narod kao Teodul”, “Srednji sistem”, “Indijska pisma”, “Mudra igumanija ljubostinjska”, “Stoslov o ljubavi”, “Hriste, dođi u Aziju”, “Indijski Savle”, “Kasijana”, “Zemlja nedođija”, “Žetve Gospodnje”, “Divan”, “Jedini Čovekoljubac” (nedovršeno).