– Imamo ćerku, ali ne ide da ona spava na groblju, ne može žena sama da održava, čisti i čuva ovoliko groblje, a eto imam dve unuke, bojim se da neće imati ko da me nasledi u ovome, a ko zna, možda i dobijem unuka – kaže Đorđe.
Na groblju u Solunu pohranjeni su posmrtni ostaci 8.000 srpskih junaka, a priču o hrabrim srpskim borcima, nebrojano puta ispričanu, Đorđe i dalje govori sa vojničkim zanosom i ponosom kao i kada je prvi put govorio oponašajući svog oca.
– Ponosan sam što naše groblje, gde u kosturnici u unutrašnjosti spomenika počivaju kosti 6.000 ratnika, a oko spomenika nalaze se grobovi još 2.000 vojnika, dnevno poseti ljudi koliko i susedne grobove gde su pohranjeni francuski, italijanski, engleskih i ruski vojnici za godinu dana – kaže Mihailović.
Čika Đorđe uredno brine o svakom grobu, a svakom posetiocu pomogne da pokuša da nađe svog rođaka. Stigle su ga godine, ali “ne da se”, jer kako kaže, još nema ko da ga nasledi.
http://srbin.info/2013/03/cuvar-srpskog-vojnickog-groblja-u-solunu-bez-naslednika/