Rehabilitovana i prva partizanka – Viši sud u Čačku utvrdio da je Roksanda Lišančić iz Atenice bila žrtva terora i nasilja četničkih snaga iz ideoloških i političkih razloga

0

Predlagač zahteva za Roksandu Lišančić je njen bratanac Vlade Lišančić, koji je naveo da je tetka bila domaćica, da je pripadala NOR-u i obavljala zadatke po nalogu KPJ, te zbog toga bila mučena.

Rešenje o rehabilitaciji doneo je predsednik Višeg suda u Čačku Aco Vučićević, kao sudija pojedinac, navodeći da je Roksanda zlostavljana samo zbog toga što je bila član KPJ i pripadala NOR-u od 1941. godine do smrti.

„Na posedu porodice Lišančić bilo je sagrađeno više skloništa gde su se u kriznim situacijama skrivali borci, pa je zbog ove svoje aktivnosti pok. Roksanda često bila privođena u četničke štabove i policijske ispostave gde je tučena i na druge načine mučena, i od nje traženo da otkrije skloništa i drugove sa kojima je sarađivala. Pok. Roksandu je grupa četnika uhapsila 29. avgusta 1943. godine sa još 16 pripadnika NOP-a u Atenici, i zaklali su je na mestu Crkvine u tome selu. Umrla je pod teškim mukama, na njenom telu bilo je više od 80 uboda nožem”, navodi se u rešenju.

Sudija je zaključio da je to učinjeno iz političkih i ideoloških razloga.

Protivnu stranu u ovom slučaju, Republiku Srbiju, zastupalo je Više javno tužilaštvo u Čačku sa stavom da nema mesta rehabilitaciji mlade partizanke. Tužilac se pozvao na stav 3. prvog člana pomenutog zakona, ističući da pravo na rehabilitaciju imaju „lica koja se smatraju borcima NOR-a”, dakle ne i „borci NOR-a kojima to pravo nije osporavano”. Međutim, sudija je ocenio da to nije bitno, obrazlažući da „pravo na rehabilitaciju imaju sva lica koja su iz političkih, verskih, nacionalnih ili ideoloških razloga lišena života, slobode ili drugih prava na teritoriji Republike Srbije, bez sudske ili administrativne odluke”.

U knjizi Radisava Nedovića „Čačanski kraj u NOB 1941–1945 – Žene borci i saradnici”, navodi se da je Roksanda Rosa Nedeljka Lišančić bila siromašnog imovnog stanja zbog čega nije učila školu i da je „svoju devojačku spremu, s mukom iz nadnice stvaranu, darivala borcima na frontu”. Početkom 1942. postala je član SKOJ-a, a sledeće godine bila primljena u Komunističku partiju Jugoslavije.

Predsednik Višeg suda Aco Vučićević rekao nam je da je taj sud doneo rešenja o rehabilitaciji 148 lica po osnovu prethodnog zakona, izglasanog u srpskoj skupštini 2004. godine. Skoro svi slučajevi, izuzev nekolicine koji se tiču civila iz posleratnog doba, odnosili su se na vraćanje građanskih prava i časti pripadnicima JVuO i pristalicama četničkog pokreta u Drugom svetskom ratu.

– Trenutno, u radu imamo 140 zahteva za rehabilitaciju ali se, ovog puta, većina odnosi na partizane ili njihove pristalice – rekao je Vučićević za „Politiku”. 

G. Otašević

objavljeno: 16.01.2013.

 

http://www.politika.rs/rubrike/Srbija/Rehabilitovana-i-prva-partizanka.sr.html

 

 

*****