NaslovnaČlanci i rasprave

Category: Članci i rasprave

Related categories

Tito u Foči 1942. Tema Titova (zlo)upotreba srpskih dobrovoljačkih jedinica u Istočnoj Bosni 1942. godine je samo deo “priče” o metodama kojima se služio vođa komunističkog pokreta kako bi ostvario cilj nasilne promene vlasti i zavođenje komunističke diktature u Jugoslaviji po uzoru na SSSR. Rad se ne bavi suštinom početka građanskog rata u okupiranoj i podeljenoj Jugoslaviji, komunističkom ideologijom ili pokušajem nacionalnih snaga da nastavkom pružanja otpora okupatoru i ne priznavanjem kapitulacije nastave kontinuitet i daju legitimitet mlađanom kralju i izbegličkoj vladi da zajedno sa saveznicima nastave borbu protiv nacističke nemani, koja je u to vreme gutala države i narode Evrope. Tema rada je ograničena i vremenski i prostorno i dešava se na području Gornjeg Podrinja 1942. godine, kada je i otpočeo sukob u, do tada, jedinstvenom ustaničkom pokretu u istočnom dijelu Bosne. Rad se bavi sudbinom običnih ljudi u surovom vremenu rata i njihovom borbom za opstanak. Na primeru srpskih dobrovoljačkih odreda najbolje se može videti Titova namera i lukava igra, koja je za posledicu imala razdor u srpskom pokretu otpora protiv ustaške i okupatprske vlasti. Posledice takve igre bile su pogubne po srpski narod, a tek mnogo godina kasnije, posle burnih događaja koji su usledili tokom raspada Titove SFRJ, one su sagledive u realnim okvirima. Na žalost mnogo je onih (čak I ljudi koji se bave naukom), koji još uvek ne mogu ili neće da prihvate argumente I činjenice i koji žive u posleratnom narodno-frontovskom I akcijaškom vremenu sanjajući vođu u maršalskoj uniformi, kako ih na belom konju, u mercedesu pulman 600 Ili na “Galebu” predvodi na putu u nekakav komunistički raj: -gde postoji lek protiv smrti; gde ogromne mašine peglaju brda pretvarajući ih u plodne ravnice; gde ljudi rade koliko hoće i uzimaju koliko im treba; gde nema novca, jer on postoji samo u trulom kapitalizmu; gde čovek digne ruku da bi voz stao I vozio ga besplatno; gde su svi jednaki I srećni, a sreći nema kraja… Predrag Ostojić, je obrađujući ovu temu, koja u istorijskoj nauci nije dovoljno istražena, želeo da ukaže na jedan bitan moment, u vremenu prelomnih događaja 1941-1942 u srpskom ustaničkom pokretu, koji će ga dodatno podelti I pocepati, što će za posledicu imati srpsko-srpski sukob nezapamćen u istoriji ovog naroda, čije posledice se (I te kako) osećaju I danas. www.savremenaistorija.com Redakcija zahvaljuje prof. Ostojiću na ustupljenom tekstu!
Za cetiri dana „Oluje“ uništeno je oko: - 211 ugostiteljskih objekata - 410 zanatskih radnji. - 25.000 kuća - 13.000 privrednih objekata - 182 zadružna doma - 56 zdravstvenih stanica - 78 crkava - 29 muzeja - 181 groblje - 352 trgovine - 96 trafo-stanica - svi srpski industrijski pogoni - 920 spomenika - u Krajini je prije „Oluje“ živjelo 450.000 Srba. - 1991-1995. ukupno je ubijeno 6.765 Srba. - nestalo je 2.670 Krajišnika
Apstrakt: Navršilo se dve decenije od pogroma nad Srbima na prostoru BJR Hrvatske 1995. Savest Čovečanstva i dalje - ćuti. I u slučaju Srba potvrđuje se pravilo, da je ona omeđena i određena, ne Pravdom i Pravom, već granicama intersa velikih sila. Pre svega u ostvarivanju njihove tzv. 'Strategije posrednog nastupanja', u kolonizaciji ma¬lih zemalja u „sivoj zoni“. Dosledno sledeći odrednice međunarodnog prava, taj po¬grom Srba ima razmere - genocida. Prvi pravni uslov za genocidni odnos je da postoji ja¬vno proklamovana politička odluka počinioca da se izvrši nasilno odstranjivanje je¬dne nacije sa određene teritorije, veličine teritorijalne oblasti. U slučaju hrvat¬skog političkog i vojnog rukovodstva, pored brojnih drugih dokumenata, najkriminalniji do¬kumenat je zaključak Brionskog savetovanja pod rukovodstvom stožernika Franje Tuđ¬ma¬na. Odluka je bila - broj Srba u Hrvatskoj, u prvom naletu, svesti „ispod dva pro¬ce¬n¬ta“. Potom nastaviti i dalje. Načini, sredstva i metode izvršenja ove genocidne od¬lu¬ke nad Srbima, su stravični primeri gaženja međunarodnog ratnog i humanitarnog pra¬va prema Povelji OUN i Ženevskim konvencijama i protokolima. Dakle - zločini. Na¬logodavci su hrvatsko političko rukovodstvo i njihovi evro-američki sponzori, a iz-vršioci (egzekutori) su pripadnici Zbora narodne garde (ZNG), Ministarstva unu¬tra¬šnjih poslova (MUP), ustaške snage (Paraga), Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (HOP) i dr. Navodimo samo neke zločine. Da bi se pobrojali svi utvrđeni potrebno je is¬pisati tomove knjiga zločina. A tek koliko je ostalo ne otkrivenih i onih koji se ne¬će otkriti - nikada. Imena osumnjičenih za navedena dela se nalaze u dokumentima ra¬z¬nih državnih, pravnih i vojnih organa BSFRJ i drugih izvora (posmatrači Evropske za¬jednice, snage OUN, Međunarodnog crvenog krsta, Lekari bez granica i dr). Cilj ovog član¬ka je da se bar neki zločini ne zaborave - nikada. Ključne reči: međunarodno ratno i humanitarno pravo, ratni zločini, krivična dela, ma-sakriranje, klanje, paravojne snage, separatizam, genocid, etničko čišćenje.
Miloš Gagić (obeležen sa X), Miodrag Kostić (obeležen sa O), učitelj u selu Velika Drenova, i njihova tri saborca čija su tela izložili nacisti u Trsteniku kao opomenu. Imena ostalih nisu poznata Svedočanstva o borbi protiv nacista u kojoj su stradali mnogi ravnogorci, kao što je kapetan Miloš Gagić (32), i dalje su nepoznata i skrivena od šire javnosti. Dokaze o Gagićevom junaštvu u prvom pokretu otpora porobljenju Evrope u Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini (JVO), pod komandom Dragoljuba Draže Mihailovića, pronašao je u zaplenjenoj arhivi Gestapoa istraživač Ratko Leković. U toj arhivi su i tri fotografije koje “Blic” objavljuje posle 70 godina skrivanja. Među njima je jedna od najsurovijih fotografija nacističke odmazde u Srbije na kojima se vide izložena tela Gagića i njegovih saboraca.

Ostali tekstovi

Komentari